Utorak
02.09.2014.

Taj smijeh




Extra_large_zvonik
A+ A-
Gdje sam već vidjela toga čovjeka? Stišćem oči da ne vidim prozirnu, mliječnu kožu koja se pomalja iza zida. Čamac nam se prevrnuo, čujem ga da dovikuje starcu koji viri s prozora, ali kao što vidiš, nismo se utopili. 
 
Okrećem glavu psa na drugu stranu, prelazim jezikom preko zubi i brojim ih. Potom gledam iskrivljene staračke zube i njihove vesele plave oči. Koliko godina ima da nisam vidjela toga čovjeka? 
 
Pas pregriza ljubičastu vrpcu kojom sam ga vezala za nogu stola i nestaje iza pulta sa sladoledom. 
 
Čujem čovjeka kako se smije u sjeni agave. Čula bih ga da su mi uši duboko pod vodom. Taj smijeh, gunđavo drzak, strašan, kao da odzvanja u praznoj crkvi, iza napuštenog, ružnog oltara.

***

Ružica Aščić
foto: Marko Umičević
POVRATAK NA VRH STRANICE
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu. Hvala što prihvaćate kolačiće i pomažete portalu!