Ponedjeljak
16.06.2008.

Andrija Škare




A+ A-

Prvo, da se razumijemo, ovo nije klasična birtija. Nije od onih u kojima ste navikli nemilice trošiti svoje bezvrijedno vrijeme, mukom zarađene ili nažicane novce i već dobrano načete jetre. Nije od onih gdje znojni muškarci u potkošuljama navijaju za reprezentaciju i viču da-do-pr-šo i gdje morate paziti kada idete na wc jer ne do vam Bog, bog, Allah, Buda ili već u koga vjerujete da prođete ispred ekrana kada se naš dekoncentrirani kopitar sprema pucati jedanaesterac. Ne, ovo nije niti slično takvim birtijama, ovo je jedno fino i kulturno mjesto gdje uz kavu možete prelistati ne samo novine već i knjige, prave knjige, tvrde ili meke korice, izbor je samo vaš.

Prostor je zamišljen kao križanac kavane i knjižare, a u službenom nazivu stoji 'književni klub'. Toliko 'k' na jednom mjestu može zazvučati malo čudno pogotovo ako se ima na umu još brdo asocijacija na isto početno slovo koje se, same od sebe, vežu za ovaj prosotor (kava; kultura; Kunst, der; katarza, kerefeka, klorofil itd.), ali svako čuđenje prestane kada jednom prođete kroz vrata, uronite u ukusno i decentno uređeni prostor i bacite oko na sve te silne knjige koje slobodno uzmete dok se krijepite omiljenom tekućinom. 

CIJENE: Prosječne. Kava s mlijekom je sedam, kola deset, čaj je, vjerujem, isto sedam, a ima ih dvije tisuće raznih vrsta. Pivo veliko je deset (mislim da ima samo Ožujsko i Laško), ali ga služe samo petkom i subotom kada je neki program. Inače, preko tjedna, ovo je, kao što već rekoh, jedno zbilja fino mjesto kojemu se ne priliči opijanje ili konzumacija alkoholnih pića uopće. 

Postoje i muffini i još poneki slatkiši, onako maleni i slatki, za zub, za trenutke kada šećer padne (a svi znamo te trenutke) i spasonosni zalogaj je i više nego nužan. Sve takve stvari su oko pet kuna što i nije previše, a i pekara je blizu ako vam je do slanog.

INTERIJER: Moj prijatelj ne voli ovo mjesto zato jer ga, kaže, previše podsjeća na nečiju dnevnu sobu pa se ne osjeća ugodno, osjeća se kao uljez. Iz istih ga razloga ja baš volim. Ne prijatelja, prostor.

Desno od ulaza je prostor od nekih pet kvadrata, vrlo praktično iskorišten, koji je zamišljen kao knjižara. Knjige su razvrstane po izdavačima, uvijek bude i nekih popusta, a ima i časopisa koje je inače teško pronaći. Tu su i stube koje vode gore, na kat, na  usku galeriju gdje se nalazi odjel s poezijom.

Dio koji predstavlja kavanu veći je od ovog djela gdje je knjižara, ali i u njemu ima knjiga i časopisa, svakakvih, zanimljivih i privlačnih koje slobodno možete listati i čitati. Mislim da vam nitko ne bi zamjerio niti da knjigu iz knjižare uzmete za stol, ali morate paziti da ju ne zalijete, to sigurno.

Sve je u finom drvu, fotelje su udobne, presvučene nekom tkaninom, ali zauzimaju previše prostora kao danak udobnosti. Na jednom zidu su raznorazni plakati (od Calexica do Sa(n)jam knjige u Istri), na ostalim su slike uvijek nekog novog mladog autora koje možete i kupiti ako baš ne znate što bi s novcima. Pušiti se može, a za one kojima smeta dim ima otraga još jedna prostorija, isto lijepo iako mrvicu asketskije namještena u kojoj duhanu pa ni ostalim pušivima nema mjesta.

Svjetla je dovoljno, taman onoliko koliko treba, dnevno ulazi kroz ogromne izloge/prozore, a noćno je blago i toplo, žućkasto. Ima i vani dvije klupice na kojima možete odmarati ako je unutra gužva ili ako više volite pogled na fra Grgu Martića od pogleda na knjige, slike, ljude ili šank.

USLUGA: Nema toga. Sami morate doći do šanka, naručiti piće koje će vam netko ljubazan s druge strane prirediti, onda sami to iste piće nosite na svoje mjesto i kada završite, vraćate iskorišteno posuđe nazad. Meni ne smeta, ali onaj već spomenuti prijatelj stalno prigovara zbog toga. Ako niste kao on, možda vam se i svidi taj način, doprinosi domaćoj atmosferi i tjera vas da se, barem na trenutak, osjetite korisnima.

KLIJENTELA: Vidio sam tu sve i sva. Bilo je i još toga što nisam vidio, ali pouzdano znam da su pohodili ovaj književni kutić. Gotovo sve živuće hrvatske pisce s prebivalištem u glavnom gradu možete ovdje sresti, a i oni iz provincije skoro obavezno navrate kada se dočepaju metropole. Nađe se još i novinara, redatelja, studenata, propalih studenata, odvjetnika, školaraca, ljudi koji rade u videoteci, dizajnera, hašomana, ponekog produhovljenog ekonomista, pjesnika, knjižara, glazbenika, glumaca, tv zvijezda i njihovih prijatelja, ljubitelja pisane riječi i onih koji bi to željeli biti kao i onih koji se uporno prave da to jesu. Ima i poznatih kolumnista i nepoznatih kolumnista , ima i blogera, a bio je i Houellbecq.

Ovdje su svi jako opušteni, ali ne nužno cool, nego baš opušteni. Kod jednog dobrog broja to je, naravno, furka, a kod drugoga pravo stanje stvari. Onda se te dvije grupe izmiješaju i uskoro više ne znate tko je tko, čija majka crnu vunu prede, čija baba džemper plete, tko je pojeo Sljeme jutros i popio Savu.

Mislim da se gotovo svatko može uklopiti u rulju koja ovdje prevladava. Ako se i ne može uklopiti, onda mu barem neće biti nelagodno, a to je, priznat ćete, velika stvar.

SANITARIJE: Dobre, čiste i upotrebljive za sve vrste nužde. Dovoljno prostrane. Jedini im je nedostatak što nisu najbolje zvučno izolirane (ili se takvima samo doimaju) pa kada nuždite dok je neki program i sve je tiho, ne možete pobjeći od razmišljanja kako milozvuk dodira vaših izlučevina i keramike wc školjke dopire do ušesa onih koji tu zvučnu senzaciju nikako ne zaslužuju.

POSEBNA PREDNOST: Blizu je centra grada. Jako je ugodno. Ima puno knjiga. Nitko vas čudno ne gleda bez obzira imate li pimpek na čelu ili dva jaja na oku.

POSEBNI NEDOSTATAK: Ne toče alkohol osim vikendom. Malo je skučeno. To što su svi jako kul zna ponekad ići na kurac. Psima i ostalim domaćim životinjama ulaz  više nije dopušten.

NAPOMENA: Tu postoji čak i neka članarina koja se ne plaća, ali morate kupiti tri knjige godišnje. Ako to ne napravite ništa od kave, čaja, soka niti bilo čega drugoga. Ja sam, formalno, član već tri godine, a knjigu nikada nisam kupio. Mislim da je to fora za naivne. Vrijedi se sprijateljiti s konobarima. Onda vam mogu natočiti pivu u šalicu od Neskvika čak i radnim danom ako ih lijepo zamolite.

SUMMA SUMMARUM: Ovo je mjesto zbog svega navedenog, a i zbog programa koji je zbilja odličan, a o kojemu mi se sada ne da jer sve ima na webu i bez mene, zaslužio dobiti najvišu ocjenu. Ipak, tu je ova glupost s alkoholom, a  i mišljenje onoga već dva puta spomenutog prijatelja do kojeg ja jako držim (njegovog mišljenja, ne njega) pa zato (samo) devet od deset. Ustvari, ako ću biti pošten onda devet i pol. Čisto kao suza. Deset bi bilo da imaju i vino, a ne samo jebeni hmelj.

Iz knjige S više mlijeka, molim

POVRATAK NA VRH STRANICE
Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića.