Petak
08.01.2016.

Gatara




Extra_large_macka
Foto: Nikos Niotis / Flickr
A+ A-
- Da čujem.
- Vaga. Danas su vam naglašeni romantični aspekti pa iskoristite ovu priliku za večernji izlazak i nova poznanstva. Opa!
- A tebi?
- Vodenjak. Pripazite na zglobove. 

Zovem je Fatima, ali to joj nije ime.
 
Sve je počelo lani kad je nakon dobro odrađenog posla, umjesto promaknuća, dobila otkaz. Na njeno mjesto su postavili neku guzatu žensku uz objašnjenje da je jako sposobna i komunikativna, ta nova ženska. Fatima je isto sposobna i rječita, ali nije reagirala ispravno i rekla "nabijem te stari dvolični sluzavče” što je situacija nalagala, pa je postala tehnološki višak. U petak je počistila svoj radni stol, a to da je nova zaposlenica guzata nije bila njena ohola primjedba. Bila je to pretpostavka kolega iz uprave koji su tijekom čik pauze bacili okladu s tajnicama iz računovodstva i okladu dobili. Šef se doista više puta pohvalio da pod sobom voli imati mesnate suradnice.
 
Narednih dana bila je potištena i razočarana i ljuta i tužna i jadna i tupa i hladna i ogorčena i bijesna, pa opet u krug. Svakakva je bila. Pokušala sam je utješiti riječima da je i bolje da ne trati život po tim zagušljivim kockicama punim jalnih babetina i latentnih homoseksualaca, ali nije pomoglo. Zadnji savjet kojeg sam joj dala, bio je da se počne baviti nekim sportom. Čisto da se malo trgneš i ispucaš bijes, rekla sam. Ispucala mi na to rafal masnih psovki u lice, optužila me da sam plitka i bešćutna, ali je ipak za par tjedana radosno objavila da je upisala tečaj borilačkih vještina, da se osjeća kao Nina iz Tekkena, da ponedjeljkom i četvrtkom u večernjim satima mlati bahate klince, dupe joj se zaoblilo, stomak stvrdnuo a i trener je zgodan. 
 
Nakon faze očaja i faze sporta, malo se smirila i uhvatila onih stvari za koje od poslovnih obaveza ranije nije imala vremena. "Zovi me Anka” rekla je pletući vuneni šal. "Mi chiama Laura” rekla je učeći talijanske nepravilne glagole. "Joj, Monika” šmrcala je uz Bergmanov film, a onda je malo bila svoja i u toj fazi je sredila životopis. Promijenila je font i boju slova, dodala ručni rad i talijanski jezik, popunila rupe, uljepšala i preuveličala svoja dosadašnja postignuća a kad je završila,  CV je odaslala u svijet. Rezultat je bio porazan. Od njih pedeset, trinaest se mejlova vratilo s nepostojeće adrese, dobila je devet odbijenica i dogovorila samo jedan intervju koji se pretvorio u otvoreni poziv na seks u spremištu iza zgrade. 
 
Trudila se zadržati osmjeh i neuspjeh pripisala recesiji, al već sam tad primijetila kako izgleda sve lošije, kako joj je pogled mutan, prsti drhtavi a rečenice nepovezane. Onda je, poput svake nesretne žene, navukla gumene rukavice i bacila se u manično čišćenje stana. Četkicom za zube izrifljala je pločice u kupaoni. Odmaknula je sve kuhinjske elemente, odšarafila sifon, oprala i pod i hladnjak i pećnicu i prozore, obrisala prašinu s polica, figurica i lustera a kad je sve blistalo kao u spotu za domestos, pozvala me na večeru. "Marica čistačica” smijala se punih usta.
 
Pare idu na pare, a problem na problem. Prije ljeta joj se takvoj pogubljenoj u krevet uvalio neki klipan, mrtav pijan i depresivan što će uskoro napuniti tridesetu. Fatimi su sjebani mladići uvijek bili slabost pa mu je raširenih ruku i nogu pravila društvo, posuđivala novce i tješila ga kako nema razloga za tugu jer život tek počinje. Kad se oporavio, momak je na podlakticu nabacio tetovażu, vratio se svom dečku i s njime odselio u Rim. U tom joj je trenutku ovaj grad postao premalen. Na sajmištu je rasprodala sve što posjeduje i doselila kod mene na obalu. "Nevidljiva Iva” - tako me zovi, rekla je, odala se piću i prepustila onoj fazi kad ti je najveći životni problem to što doma nema grickalica a ne da ti se do trafike.
Provele smo par nezaboravnih dana zajedno, smijući se nabildanim pederima i pregorjelim turistima u kroksicama. Bila je sve samo ne nevidljiva. "Bacite ih lavovima” komentirala je prolaznike bahatim spuštanjem palca i bila je to špica njene Maria-Antoinette faze. Trošile smo besramno, izležavale se, za doručak jele voćne kupove i joint, za ručak joint i salatu a za večeru joint, gradele i skupo fino vino.
 
Četvrti dan me pitala:
-  Kako ti izgledam?
Bilo je oko podne, sjećam se jer sam slušala vijesti o nezapamćenoj suši koja je pogodila krajnji istok zemlje. Taman smo se napušile, zujalo mi je u ušima i bljeskalo pred očima. Ležala sam polumrtva i dahtala od vrućine a ona je stajala u kontrasvjetlu, kosa joj je izgledala kao gnijezdo, na sebi je imala premalen bikini koji joj se urezivao u obline u kojem je izgledala
- Kao buđola – rekla sam nepromišljeno.
Znamo se godinama, ali nikad ju nisam vidjela u suzama. Zagrlila sam je i poljubila u obraz.
- Ma šalim se maco. Izgledaš kao sirena.
 
Svejedno, to popodne nismo išle na plažu. Dugo je bila u kupaoni a kad je izašla, bila je umotana u crnu staračku kućnu haljinu,  blijeda i natečena od plakanja. "Baba Anđa, narikača” promrmljala je, otišla do obližnje vinarije i vratila se s tri boce. 
- Za crne zube – nazdravile smo i od tog je trena sve postalo crno.
 
Oko šest popodne smo, mrtve pijane, na lica natrackale nutellu i prerušene u Afrikanke otišle po cigarete. Kupile smo crni marlboro. Na putu do doma smo vidjele crnca, pravog crnca, mornara, uglas viknule "tata!” i prasnule u smjeh kao hijene, toliko nepristojno da je čovjek vjerojatno pomislio kako su, osim što su premazane izmetom, domaće žene očito i umobolne. Do sedam smo strusile svo vino i načele bocu rakije a onda naglo ogladnile i poželjele večerati crni rižoto u restoranu Nero. Nije mogla naći šlapu, nisam mogla naći ključ i na kraju smo ostale ležati na podu i oko devet izgubile svijest. Tu nije bio kraj. U sred noći probudilo me klepetanje i mijaukanje. Upalila sam svjetlo, a susjedov crni mačak gacao je po neopranom suđu i lizao ostatke tune iz konzerve. Soba je izgledala kao mjesto zločina. Mici je uplašeno iskočio kroz prozor a nas dvije otišle smo na noćno kupanje i na plaži dočekale zoru.
 
- E jel tebi Eva Mendes zgodna? - pitala me.
- Jako.
Nastavile smo listati, ja novine, ona žuti tjednik. Bilo je osam ujutro, sjedile smo pod suncobranom u luci.
- A kakav ti je Sean Connery?
- Najbolji Bond.
- Jelda. Joj, meni je on tako super.
- Pa javi mu se.
A onda je uskliknula:
- To!
- Šta je bilo?
- Od danas, od danas se zovem Doris, a sad moram na wc. Bok!
 
Članak koji  je pokazala bio je naslovljen: Eskort djevojke na kvarnerskoj rivijeri zarade i do tisuću eura na noć. Vratila se za par minuta, vesela kao djevojčica.
 
- I?
- Doris je dobro ime za eskort djevojku. Internacionalno.
- A ti?
- Šta ja?
- Želiš li biti moja prva mušterija?
- Nemam love Doris.
- Tebi ću dati na leasing - namignula je i poslala mi pusu.
 
Nisam je vidjela mjesecima nakon toga. Nazvala me tek krajem godine.
- Halo?
- Mijau.
- Di si?
- Dođi u Vinkovce - rekla je i poklopila slušalicu. 
 
Znala sam što to znači. Vinkovci su bili šifra za jedan od onih plastičnih šatora koji se prije Božića rašire po svim gradskim trgovima kao plijesan, iz kojih onda danima, bez prestanka, trešte tamburaši. U Vinkovcima su na repertoaru tu večer bili svinjski odresci, graševina i vokalno instrumentalni sastav "Lole”. Proteklih je mjeseci radila više nego ikad, kaže, njeno radno mjesto je motel blizu granice a radno vrijeme - fleksibilno. Muški je glas zapjevao: Ko-te-ima-taj-te ne-ma. Zadnje pare je uložila u svoj izgled. Ko-te-ne-ma-taj-te-sa-nja. Izbijelila je zube i otišla na pramenove. Ko-te-sa-nja-taj-te-lju-bi. Pokazala je nalakirane plastiče kandže. A-ti-o-tom-pojma-ne-maš. Pozvala me da idemo u Graz u šoping.
 
Izgledala je kao lutka. Ja sam imuna, ali svijet, čini se, nije bio. Dapače, pravo je čudo da mi netko tu večer oči nije iskopao zbog Doris jer njena je pojava u samo par sati uzrokovala jedan lakši udes, žučnu prepirku bračnog para, nekoliko naguravanja mladih mužjaka i za kraj - lezbijski incident. Nemoralne ponude padale su sa svih strana a vina je poteklo toliko da mi se u jednom trenutku doista činilo da smo na svadbi.
 
Završille smo u mom krevetu u kojem, iskreno, nitko nije prenoćio već dugo, pa ni ja sama. Ležale smo jedna pored druge, prepijane da se svučemo i slušale tv-gataru kako nekoj očajnici u sitne sate objašnjava da je njena bolest štitnjače zapisana u zvijezdama a ni to da joj je muž alkoholičar, a sin kockar nije slučajnost. Svemu je kriv Saturn.
 
- Pa da! - uspravila se i omotala plahtom - Kako se ranije nisam sjetila?!
 
Pružila je ruku, zavodnički mi trepnula i izvještačenim glasom mazno rekla:
 
- Dobra vam večer i dobro došli. Moje ime je Fatima i večeras sam tu samo za vas. Ako želite znati što vam govori prošlost i što vam donosi budućnost, nazovite broj ispisan na dnu ekrana. Cijena poziva je osam kuna devedesetdevet lipa po minuti bez pdv-a.
POVRATAK NA VRH STRANICE