Četvrtak
22.08.2019.

Kurs Kujovićeve metafizike




Extra_large_4963466757_2f3d92aa11_b
Foto: pyc Carnoy
A+ A-

 

Asmir Kujović, Nestorov pehar, Buybook, 2018.

Metafizika (grčki τὰ μετὰ τὰ φυσιϰά: iza spisa fizike), temeljna filozofska disciplina koja raspravlja o onome što prelazi osjetilno iskustvo, o onom nadosjetilnom, prekosvjetnom, posebičnom i transcendentnom. 

Sefiroti – u Kabali deset iskonskih brojeva ili kategorija preko kojih je Bog stvorio svijet i očitovao svoje postojanje, u jeziku Zohara znači i „svjetlosti" ili „sfere". (Napomene, str. 112.)

Uz priču učenu ide pivo točeno,
Jedna je tu Slovenka, pomalo šizika...
(Bez kinte u džepu držah se ukočeno –
S debljim šlajpekom dublja je metafizika.) (Iz foto albuma
, str. 59.)

Tri citata kojima se pokušala sumirati ova zbirka poezije samo su okrznula pravu autorovu misao koja lebdi nad pjesmama i podsjeća na Aleph Jorgea Luisa Borgesa. No dok Borges u svojem fantastičnom Alephu isprepliće stvarnost i maštu te je svjedok preslikavanja svega što postoji, autor zbirke nas sa svakom novom pjesmom upoznaje s bogatim naslijeđem, ljudskom povijesti i slavnim, pomalo zaboravljenim imenima.

Zbirka poezije Nestorov pehar kompleksno je putovanje kojim nas provodi ovaj pomalo samozatajni bosanskohercegovački književnik. Asmir Kujović najpoznatiji je po svojem romanu Tko je zgazio gospođu mjesec, za koji je dobio najveće priznanje u Bosni i Hercegovini u obliku Godišnje nagrade Društva pisaca. Ipak, poezija je nešto u čemu se više pronalazi iz nekoliko razloga – ako ni zbog čega drugog, barem ju je isplativije pisati, kako sam kaže.

Zbirka je podijeljena na četiri dijela: U okularu nooskopa (pjesme u crnom), Iz zelene fotelje (pjesme u bijelom), Kurs kvantnog sufizma (pjesme u crvenom) i Napomene, a svaki od njih ima zajednički nazivnik – osim što su obojeni metafizikom, spajaju religiju i ovozemaljsko, otuđenost i onostrano, a nije strana niti kritika suvremenog ispraznog čovjeka prožeta humorom: "Baš je dala ovih dana / Da joj šnajder suknju suzi / Kad prolazi kraj kafana / Da zvižduću njenoj guzi". (Buduća Pinkova zvezda, str. 45.)

Tako pisac u nekim pjesmama izravno kritizira kapitalizam i tehnologiju kao njegovu nuspojavu, a istovremeno spaja grčke mitove, nebeska tijela i planete, kršćanstvo, islam i jednostavnog čovjeka: "Iz ove sobe s pogledom na tuđe prozore / Odaslao sam dron sa zastavom Argonauta" (Uznesenje, str. 9).; "Mladež sa tabletima kao ekstazi tabletama / Ugrađuje Mjesecu pogon da zapleše oko Marsa" (Iz fast food picerije, str. 34.); "Sa zidnog ekrana nečastivi nas šamara" (Iz fast food picerije, str. 35.); "Dockan je da postaneš jedan od njih / I ne tužiš se zbog toga Gospodu / Dok te još služe slušalice na iPodu" (Nedjeljni intermeco, str. 42.); "Moj kućni ljubimac laptop Asus / Hrani se mojim sjećanjima" (Iza ekrana, str. 46); "U nevidljivome dijelu Tvoga spektra / Plove TV slike, poruke s mobitela" (Kurs kvantnog sufizma, str. 66.) Izabrani stihovi vrlo precizno dočaravaju stav subjekta prema suvremenosti, a neosporiva je i veza s tradicijom. Unatoč oštroj kritici suvremenom čovjeku koji postaje rob tehnologije i otuđuje se, povezivanjem tradicionalnih i religioznih motiva kao da nas želi podsjetiti kako sve upravo i jest univerzalno i kako se cjelokupno znanje ne može dohvatiti niti dokučiti.

No, Kujović nikako nije samo obični "pobožni" čovjek. Upotreba pojmova iz grčke, egipatske, slavenske mitologije te židovske, muslimanske, indijske i kršćanske religije dovedena je na visoku razinu te čitanje ovih pjesama zahtijeva vrlo informiranog i pozornog čitatelja, čitatelja koji želi znati više. Čak ako čitatelj nije toliko informiran, Kujović je mislio i na to. Tako se na kraju zbirke donosi tridesetak stranica napomena u kojima se detaljno objašnjavaju pojmovi korišteni u pjesmama, oni koji nisu samorazumljivi.

Jezik je učen, prepun mitoloških imena i pojava, a autoru nije strano niti poigrati se s njime. Jezična igra prisutna je često, a duboko ukorijenjena tradicija ogleda se i u etimologiji riječi – od svih figura autor se najviše poigrava s njihovim korijenima: "Je – dno" i "Je – dan" (Sve u svemu, str. 20.); "ništar" – "Ištar", "poreklo" – "porijeklo", "uz-rok" i "urok", "čitav" – "čitahu", "Kad u konačnom konači beskonačno" (Proroštvo Epimenida Krićanina, str. 68.) Zanimljiva je i činjenica da je velika većina pjesama ispjevana u formi soneta, u talijanskoj i engleskoj formi. Čini se da je autorova želja upravo oživjeti ovu strogu formu, time i staviti naglasak na važnost tradicije. Uvjetovan strogim pravilima pisanja rime u sonetima, autor je na raspolaganju imao i oskudniji izbor riječi pa se tu dodatno ogleda njegova vještina – uspio je prenijeti zakučastu misao o vjeri, otuđenosti te vlastitom bitku i postanku: "Kosmičko jaje smrskano u ja i je" (Mitsko jaje, str. 71.)

Nađe se tu i koja ljubavna pjesma, ali ne bez aluzija na nešto davno i povijesno. Ono što suvremenog čitatelja može privući Kujoviću baš je ta igra s jezikom, ironijom i humorom koji se na jedan fin način provlače pjesmama te uspijevaju zadržati čitateljev fokus. Rima je također često prisutna i u tekstu se mogu pronaći parna, unakrsna i obgrljena koje svakako doprinose ritmu.

Prijelaz u nazivima poglavlja označen u bojama crno-bijelo-crveno vidljiv je doslovce u tonovima pjesama. Iako su u svim pjesmama i dalje prisutni pojmovi iz antike i mnogobrojnih religija, pisac iz crne, pomalo starozavjetne tematike prelazi na svjetliju, pitomiju, ali suvremenu otuđenost. Zatim se prebacuje na crvenu koja još više plovi u transcendentno i na kraju se s pjesmom Povratak u Agartu vraća u unutrašnjost, baš kao što Agarta simbolizira narod u unutrašnjosti zemlje.

Simbolika naslova Nestorov pehar izvrsna je i sadržajna metafora onoga što ova pjesnička zbirka nudi. Nestor je u grčkoj mitologiji jedini preživjeli Nelejev sin koji se proslavio u Trojanskom ratu, a pehar može asocirati na mjesto koje će upiti mnogo priča i i događaja kojima ova zbirka vrvi. Nestorov pehar čine pjesme bogate znanjem, pjesme koje pričaju cjelokupnu ljudsku povijest, no istovremeno, upravo zbog svoje nespoznatljivosti, mogu biti teško dohvatljive svakom čitatelju.

Sigurno je jedno – ovakva zbirka pjesama ne može slučajno doći u ruke nekome, ali one koji su voljni izoštriti čula i udubiti se, pozivam na njezino čitanje. Kako je i sam Kujović rekao u jednom od svojih intervjua, da parafraziram, svjestan je da ne piše za široku publiku, niti mu je to u cilju.
 

Foto: pyc Carnoy; licenca.

POVRATAK NA VRH STRANICE
Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu.