U sklopu ciklusa 'Grički dijalog' kojeg organiziraju i vode Jagna Pogačnik i Jadranka Pintarić, u srijedu se u HDP-u trebalo raspravljati o domaćim književnim časopisima i njihovoj recepciji. No, treća u nizu ovih zanimljivih tribina protekla je u elegičnom tonu – okupljeni su urednici dva sata lamentirali o tome kako je danas sve koma, a prije je bilo bolje.
Nije da književnih časopisa manjka, čak naprotiv, no njihov je opstanak kontinuirana borba. Problem je, naravno, manjak financijskih sredstava. Časopisi u RH financiraju se iz fonda od nekih 7 milijuna kuna pa je predsjednik HDP-a Velimir Visković, koji je ujedno član Kulturnog vijeća za knjigu i nakladništvo, objasnio da su kvaliteta, tradicija i izdavač kriteriji koji odlučuju o tome koga će i u kojoj mjeri ministarstvo podržati. Najveći dio dotacija koje variraju od mizernih 10.000 do čak 180.000 kn završava na računima časopisa s dugom tradicijom koji su nekad možda i bili izvrsni, ističe Visković, no danas uglavnom žive na staroj slavi. Već tim svojim uvodnim izjavama Visković je definirao ton u kojem će proteći dva sata tribine o (ne)čitanju književnih časopisa.
U gabuli su se našli urednici koji su naslijedili čelne pozicije u relevantnim časopisima s dugom tradicijom. Miroslav Mićanović, urednik Quoruma i Tomislav Brlek, urednik časopisa za kulturu 15 dana, prozivani od strane predsjednika i moderatorica u par su navrata bili primorani pravdati svoju uređivačku politiku, neredovitost izlaženja, pa čak i izostanak otkrivanja senzacionalnih novih književnika.
Usprkos sitnim uredničkim podbadanjima, jučerašnja je tribina uspjela locirati neke od problema današnjih književnih časopisa koji već dugo nisu 'motorima književnosti' kako ih je davno nazvao Stanislav Šimić. Uz standardne probleme koji se tiču financiranja, Visković, koji uređuje Književnu republiku, navodi nezainteresiranost knjižara pa samim tim i lošu distribuciju časopisa koje knjižari izbjegavaju prodavati zbog male cijene i još manje marže. Paradoksalno je, navodi, da suizdavač Književne republike, Profil, u svojim knjižarama ne drži taj časopis jer mu je to neisplativo.
Nezainteresiranosti za književne časopise pridonose i mediji, dodao je Mićanović pitajući se kad je Jutarnji list zadnji put uopće objavio ozbiljnu kritiku nekog časopisa. Ruku pod ruku s diktatom tržišta koji nameće lakše i površnije teme, danas se furaju i nove tehnologije. Internet polako izbacuje ostale medije pa mnogi budućnost književnih časopisa vide u obliku elektroničkih glasila.
Rade Jarak, urednik časopisa Knjigomat, jedan od rijetkih urednika koji su svoj časopis poveli u suprotnom smjeru – s neta na papir, entuzijastično je biće koje je na tribini priznalo da mu nikad nije bila bitna masovna recepcija njegovog časopisa i da se zadovoljavao sa svoja 2-3 čitatelja. Pokušavši definirati razliku između časopisa na netu i onog tiskanog, usporedio ih je sa slikarstvom, gdje bi internetska verzija bila tek skica, a tiskana original u boji.
Iako u sve manjoj nakladi (s 1.500 je spao na 500 komada) godišnjak Europski glasnik još uvijek se čita, pohvalio se urednik Dražen Katunarić koji je ispao apsolutni urednički superstar. Jednogodišnji ritam izlaženja Europskog glasnika uvjetuje koncepciju koja se bazira na tematskim blokovima koji možda i nisu toliko aktualni, ali svoju publiku imaju. Katunarić, iako svjestan da je "časopis neka vrst robe i da mora biti privlačan" namjerno ide protiv struje i inzistira na ogoljenosti svoga časopisa - bez fotki i reklama on više nalikuje knjizi no časopisu.
Premda nedvojbeno još uvijek čitani, pa makar to činila samo hrpa asocijalnih naočalaca, današnji su književni časopisi što zbog spektakularizacije medija što zbog općeg manjka interesa za pametnu riječ izgubili status glasila generacije, bore se u financijskom moru koje prijeti da ih preklopi, životare na državnoj milostinji, skrivaju se po mračnim zakutcima rijetkih nezavisnih knjižara, no ipak nekako opstaju.
