Mnogi zapadni kritičari i intelektualci, a i ne samo oni zapadni, tvrde kako je autor Sotonskih stihova, britanski pisac Salman Rushdie, od znamenite fetve, koju je nad njim proglasio ajatolah Homeini, napravio vrhunsku karijeru te da ne prođe tjedan da se u britanskom tisku ne nađe nekoliko tekstova u kojima se spomene taj slučaj, koji je umalo koštao života slavnog pisca. Ako ovakav zaključak i jest točan, s čime će se malo tko sporiti, čovjeka gotovo da uhvati bijes zbog cinizma pravednika koji osuđuju Rushdiea zbog njegove eksploatacije tih događaja od prije više od dvadeset godina. Jer ako Rushdie danas kao pisac ne znači mnogo i ako je samo jeftina verzija nekadašnjeg sebe, i ako se smo želi naslikavati na otvorenjima s drugim poznatim i slavnim ljudima, neka mu. Ako je to njegov izbor. A jest, za razliku od zbivanja od prije 23 godine, događaja koji nisu bili njegov izbor. Nakon što se deset godina skrivao od atentata pod stalnom zaštitom tajnih službi nitko mu ne bi trebao zamjeriti život američko-engleskog celeba. Pa neka ga i zovu književnim Kardashianom…
A što se tiče slavne fetve i vječnog pisanja o njoj, činjenica je naprosto da ona i danas živi, bez obzira što je skinuta. I to nema veze s medijima niti oni perpetuiraju tu bilo što. Dovoljno je pogledati sljedeći primjer.
Prema listu
Guardian, Salman Rushdie na kojeg je 1989. godine bila otvorena sezona lova, a prema kojoj bi njegov ubojica završio u raju, dobio je veliku čast da se po njegovoj desetogodišnjoj muci i strepnji za vlastiti život napravi kompjuterska igrica.
Stresni život Salmana Rushdiea i implementacija presude nad njim ime je igrice koja će ovih dana biti predstavljena na drugom po redu međunarodnom Expou kompjuterskih igara u Teheranu. Igru je razvila Islamska asocijacija studenata, udruga koju sponzorira iranska vlada. Međunarodni Expo je, prema riječima državne televizije, "bila prilika organizatorima da međunarodnoj javnosti pokažu iransku kulturu, vrijednosti i islamski identitet, kao i da se prezentiraju iranski računalni proizvodi inozemnim kreatorima kompjuterskih igara".
Inače, kako izvještava Guardian, prije tri godine studentska asocijacija zajedno s nacionalnom fondacijom za kompjuterske igrice zatražila je od studenata diljem zemlje da predlože scenarij za spomenutu igru nakon čega bi najbolja tri bila razrađena od strane dizajnera. Sam sadržaj igrice dugo je bio pomno skrivan no vjeruje se da je u osnovi scenarija, kako uostalom govori sam naslov igre, implementacija presude ajatolaha Homeinija koju je ovaj ispravni islamski vođa donio nad britanskim piscem. Drugim riječima, igrač igrice jest pravednik koji će ispuniti želju velikog ajatolaha i poslati Rushdiea pravo u pakao gdje mu je i mjesto. Igrač tako postaje neka vrsta lirskog subjekta iz pakla.
Kako kaže predsjednik asocijacije studenata Ahmad Khalili, "Vrijeme je da upoznamo nove generacije s fetvom protiv Salmana Rushdiea i da ih uputimo na važnost iste".
Posljednjih godina u Iranu nisu ništa novo kompjuterske igrice domaće proizvodnje s izuzetno tendencioznom i politički i ideološki crno-bijelom fabulom, najčešće s Amerikancima kao negativcima. Doduše, ako se tko na Zapadu i zgraža nad ideološki napumpanim ratnim igricama u Iranu, trebao bi pogledati kako one izgledaju u Sjedinjenim Državama koje su Meka (kalambur sasvim slučajan) nabrijanih ratnih kompjuterskih igrica, koje su često rađene tako da igrač izabire hoće li se boriti protiv islamskih zločinaca ili, što govori o poznavanju situacije u svijetu, protiv Rusa (da ne bude zabune, riječ je o igricama koje nemaju 'povijesnu podlogu', već se dešavaju u sadašnjem vremenu).
Neven Svilar
foto: vancouverfilmschool (flickr)
