Page arrow

Sjećanje na knjišku revoluciju

Large 1974
Ponedjeljak
03.05.2010.

I ova je godina (baš kao i svaka druga, vjerojatno) bogata velikim književnim obljetnicama. Tako se od početka godine u čitavom svijetu obilježavaju datumi smrti i slave datumi rođenja, što se vrlo često, nažalost, pretvara u puki cirkus. Tako je, primjerice 50. obljetnica smrti Alberta Camusa popraćena velikom raspravom (koja se kasnije pretvorila i u političku makljažu) o tome treba li njegov kostur prenijeti u Panthéon, kosturnicu velikana francuske znanosti i umjetnosti. Također, još uvijek iz sjećanja nije isparila prošlogodišnja ružna svađa između ruskih i ukrajinskih nacionalno osviještenih književnih znalaca o tome je li Gogolj ruski ili ukrajinski pisac, a koja je obilježila 200. obljetnicu rođenja genijalnog književnika.

Upravo zbog takvih stvari postaje savršeno jasnom izjava Marka Twaina (čija je stota obljetnica smrti obilježena prije desetak dana), koji je rekao kako "osoba koja je prva došla do genijalne ideje da treba obilježavati velike obljetnice rođenja i smrti pisaca, zaslužuje nešto mnogo gore od toga da je se samo ubije". Uostalom, ako konačna potvrda mudrosti ovog Twainovog iskaza nisu bile silne gluposti izgovorene povodom stote obljetnice rođenja velikog pisca Meše Selimovića prije nekoliko dana, ova će nam godina na samom svojem kraju donijeti priliku da se u to uvjerimo, kad će se govoriti o kontroverznom Jeanu Genetu koji će u prosincu imati stotu obljetnicu rođenja. Stoga, možda je bolje odustati od obljetnica velikih književnika i posvetiti koju riječ jednoj drugačijoj književnoj obljetnici, o kojoj se vjerojatno neće mnogo pričati.

Naime, ove godine, točnije u srpnju, napunit će se točno 75 godina od male književne revolucije – pojave džepne knjige. Pod džepnom knjigom mislimo, dakako, na prva prava paper-back izdanja, male, jeftino izrađene knjige, a ne na malene ekstravagantne knjige koje su upravo zbog svoje veličine postizale basnoslovne cijene, poput primjerice, najmanje knjige na svijetu, Zatvorenog vrta s cvijećem (Bloemhofje) nastale u Nizozemskoj 1673., veličine 0,75 x 1,25 cm (zanimljivo je da je i najveća knjiga na svijetu, o kojoj smo nedavno pisali, nastala u Nizozemskoj, 1660. godine).

Evo kratke povijesti nastanka džepne knjige, kako ju je u svojoj Povijesti čitanja (Prometej, 2001) opisao Alberto Manguel:

"Godine 1934., nakon vikenda provedenog s Agathom Christie i njezinim drugim mužem, u njihovoj kući u Devonu, engleski izdavač Allen Lane, na povratku u London, čekajući vlak, gledao je po štandovima knjiga kako bi uzeo nešto za čitanje. Među popularnim tjednicima nije našao ništa što bi mu se svidjelo, kao ni među skupim, tvrdo ukoričenim knjigama i rotoromanima, pa se dosjetio da bi trebalo proizvesti jeftine ali dobre džepne knjige. Kad se vratio u Bodley Head, gdje je radio sa svoja dva brata, izložio im je plan. Objavit će izdanje svijetloobojenih džepnih knjiga najboljih autora, koje ne samo da će se svidjeti običnom čitatelju već će mamiti svakoga tko zna čitati, intelektualce i neintelektualce podjednako. Prodavat će knjige svuda: i na štandovima za knjige i u dućanima za čaj, papirnicama i trafikama. Taj je projekt izazvao prezir Laneovih starijih kolega u The Bodley Headu i njegovih kolega izdavača, koji nisu imali nikakva interesa da mu prodaju prava pretiska svojih uspješnica u tvrdim koricama. Ni prodavači knjiga nisu bili oduševljeni, jer će im se smanjiti prihodi, a same džepne knjige postat će mete džepara (sic!). Ali Lane je ustrajao i na kraju dobio dopuštenje za nekoliko naslova: dva koja je The Bodley Head već objavio – Ariel, Andrea Mauroisa i Tajna afera u Stylesu, Agathe Christie – i druge, koje su napisali takvi pisci bestselera kao što su Ernest Hemingway i Dorothy L. Sayers, i još nekoliko pisaca koji su danas manje poznati, kao što su Susan Ertz i E. H. Young. Lane je trebao ime za svoje izdanje; prvi izbori bili su iz svijeta zoologije: dupin, zatim kornjača (koju je već koristio Faber&Faber) i konačno pingvin. Tako se pojavio Penguin.'

Ova priča možda ne bi imala sretan završetak, i Penguin ne bi bio sinonim za džepnu knjigu, da tokom sastanka Lanea s vlasnikom velikog lanca robnih kuća, izvjesnim gospodinom Prescottom, koji nije bio nimalo impresioniran idejom, u sobu nije ušla gospođa Prescott i oduševila se pomišlju na malenu knjigu sa slatkim pingvinom na koricama koju bi mogla nositi u džepu. Tako ide legenda o Penguinu, koji slavi tri četvrt stoljeća postojanja, i o Allenu Laneu, ujedno i autoru jedinstvenog automata za knjige (vending machine), tzv. Penguincubatora. Treba naglasiti da je Allenova ideja o džepnoj knjizi naišla na izuzetno loš odjek među samim piscima, baš kao što je Eiffelov toranj bio trn u oku svim estetama i umjetnicima na prijelazu stoljeća, sve tamo do pojave Apollinairea i njegovih vidovitih drugova. Tako je npr. George Orwell bio prilično oštar prema novopridošlom pingvinčiću: "U svojstvu čitatelja pozdravljam Penguin Books; u svojstvu autora proglašavam ih anatemom... ishod može biti poplava jeftinih pretisaka, što će ozbiljno pogoditi posudbene knjižnice, te maćehe romanopisaca, i zaustaviti izdavanje novih romana. To bi bilo lijepo za književnost, ali loše za književnike."

Ova Orwellova misao zvuči kao da je izvučena iz rasprave o projektu Google Books koja je u punom zamahu, no treba reći da on nije bio usamljen glas među piscima, štoviše, ovo je jedna od pozitivnih ocjena Penguina. Danas, 75 godina nakon pojave prvih džepnih knjiga, prisjećamo se vizionara i vještog poduzetnika Lanea. No, po svemu sudeći i džepne knjige su već prije nekog vremena prošle zenit, a svi mi već živimo i pišemo u prošlosti.   

Neven Svilar      

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu