Damjan je sjedio na klupici ispod trešnje u cvatu razmišljajući o životu, smrti i još jednom literarnom natječaju na kojem nije pobijedio. Na djedovu gruntu rastu mnoge voćke, ali on je baš volio sjediti ispod tog stabla. Dugobradi jarac Zelenko brstio je po nekakvom grmlju ne hajući za bol što stiskala je Damjanovo srce kao što se u preši stišću pršuti.
"E, moj Zelenko, lako je tebi na ovom svijetu…"
Jarac je mirno hrustao lišće. Već je viđao tog smušenog tipa. Prije mnogo ljeta nabio ga je rogovima, točnije rečeno – čelenkom (da su bili rogovi – usmrtio bi ga na licu mjesta) u suhonjavu stražnjicu tako da je odletio preko ograde. Smušenko bijaše upola manji, a on, Zelenko na vrhuncu snage. Drmnuo ga je tek tako, iz obijesti. Dječarac je bio u šoku, pokupio je svoju bilježnicu u koju je po cijele dane nekaj zapisivao i šmrcajući otišao u kuću. Kasnije se odmetnuo u pisce. Logično – mislio je Zelenko, nisam ni očekivao da će izrasti u matadora ili vozača Formule 1. Kad god dođe sjedne pod tu trešnju i kuka. Ili što je još gore – pročita mu neku svoju priču. Loše piše ubi Bože. Nije ni čudo da još nikaj nije objavil i da propada na svakom natječaju.
Zelenko nije poznavao mnogo pisaca. Nedavno je kod susjeda Aščića navratila izvjesna Ružica. Došla je do živice koja bijaše prirodna granica između dva grunta i rekla:
„Zdravo, ja sam Ružica, a ti si sigurno Zelenko, baš si zgodan."
Onda ga je podragala po glavi. Hrabro djevojče, pomislio je Zelenko od kojeg su svi u selu zazirali i nitko mu se nije približavao na deset metara, a kamoli da bi ga išao dragati.
„Hoćeš da ti nešto pročitam?"
O, shit – Zelenko je već počeo strahovati da će ga sad i ova smarati lošim pričama, ali iz pristojnosti je ostao.
„Priča se zove Najgore je biti dobar i za nju sam dobila nagradu na Arteistovom natječaju", Ružica će.
Zelenko je brstio lišće, ali već nakon dvije rečenice naćulio je ušesa. Priča je tekla kao vrsna medovina! Zelenko je bio iskreno zadivljen. Sprijateljili su se i sutradan, Ružica je vremešnom, namćorastom Zelenku pročitala i svoju dramu koju je žiri Nagrade za dramsko djelo Marin Držić proglasio jednom od najboljih. Šteta da nije bilo onog zgubidana Damjana, pa da nekaj nauči.
Želite li se i sami uvjeriti kako piše Zelenkova nova frendica Ružica Aščić kliknite ovdje i pročitajte njezinu pobjedničku priču.
O ovoj mladoj spisateljici (rođ. 1987.), čije priče možete naći posvuda (nije baš da je ušla tiho u književnost, prije bi se moglo reći da je nogom razvalila vrata i zakucala par strašnih voleja), pa i u našoj rubrici Mikropriče, slušat ćemo i u budućnosti dobre vijesti.
Zelenko možda ne poznaje mnogo pisaca, ali zna kaj valja.
foto: Zelenko (Keith Park)
