Među znanstvenim radovima koji su se mogli čuti na simpoziju minimalan je broj njih bio posvećen samom Vladanu Desnici, velikom jugoslavenskom piscu rođenom u Zadru, autoru romanesknog remek-djela hrvatske književnosti Proljeća Ivana Galeba. Među takve spada rad Ivane Cvijović Javorine pod nazivom Obiteljska sjećanja na ratne dane Vladana Desnice (ženske usmene povijesti), neka vrsta kompilacija rekonstruiranih priča i sjećanja članova obitelji Vladana Desnice iz razdoblja Drugog svjetskog rata.
No zato je tu bio čitav niz izuzetno zanimljivih predavanja hrvatskih i srpskih komparatista, povjesničara i slavista, među kojima je posebno zanimljiv bio kompleks radova o položaju žena u tom periodu. Tu svakako treba istaknuti esej Ljiljane Vuletić iz Beograda pod nazivom Ksenija Atanasijević: filozofkinja i rat, u kojem je autorica pokušala objasniti neke osnovne činjenice iz života i djela ove značajne autorice, filozofkinje, pacifistkinje i prve ženske profesorice u Kraljevini SHS, koja se kao progresivna žena morala suočavati s brojnim napadima na nju i njezinu obitelj, zbog čega je i sama završila u zatvoru. Ksenija Atanasijević za vrijeme rata nije pobjegla u SAD gdje joj je bila otvorena mogućnost akademske karijere, već je ostala u Beogradu gdje je zamalo izgubila glavu (naime, doktorica Atanasijević već je neposredno nakon Hitlerova preuzimanja vlasti 1933. godine upozorila na nacističku opasnost odnosno na progon Židova). No, usprkos tome što je bila velika i grlena antifašistkinja nakon 1945. godine nova je vlast na osnovu lažnih optužbi njezinih zavidnih kolega profesora s fakulteta hapsi i utamničuje te stavlja njezina djela na index librorum prohibitorum.
Inače, upravo je serija predavanja o ulozi žena u tom periodu bila posebno zanimljiva te je otvorila čitav niz značajnih pitanja. Tako su se mogli čuti sasvim različiti eseji na tu temu, poput rada Renate Jambrešić Kirin Intelektualka u revoluciji: između idealizma i karijerizma i onog Martine Bunjac Velike su naše dužnosti prema narodu – uloga intelektualki u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj u kojem je autorica pokušala rasvijetliti ulogu intelektualki u NDH odnosno odnosa njihovog javnog i privatnog djelovanja i državno proskribiranog 'ispravnog načina življenja'.
Uz to publika je imala priliku čuti i izlaganje s temom Antiratni i antifašistički diskurs u listu žena danas (1936-1941), Stanislave Barać, zatim esej Sandre Prlende Zagorkin (po)ratni angažman: intersekcionalni pristup te Bela i Miroslav Krleža u NDH – vedri repertoar kao cijena cenzure i straha za život Snježane Banović.
