T.S. Eliot je bez sumnje jedno od najvažnijih imena svjetske književnosti prošlog stoljeća. No, koliko god njegova poezija, dramski opus i eseji bili važni u oblikovanju onoga što će dvadeseto stoljeće donijeti u zapadnoj književnosti, Eliot je jednako tako bio omražen kao i cijenjen. Mnogi bi pisac na pitanje tko je najvažniji književnik dvadesetog stoljeća zato vjerojatno dao odgovor 'Eliot' na način na koji je Gide odgovorio na pitanje o najvećem francuskom piscu 19. stoljeća, kad je rekao: "To je, nažalost, Victor Hugo".
Većinu je posebno smetao njegov konzervativizam i monarhizam, pa su neki njegovi tekstovi čak i proglašavani kriptofašističkim, iako, smatram, posve neopravdano. Eliot je nezaobilazan, a njegovim esejima baš kao i poeziji vrijedi se vraćati neprestano; riječ je o neiscrpnom intelektualnom izvoru.
Poznata je Eliotova usporedba pjesnika s katalizatorom, a on sam kao najveći od svih katalizatora zadnjih 90 godina ujedno je akumulator na kojeg se spajaju pohlepne književne kleme mnogih koji se bave književnom mukom. Nabrajati velike književnike na koje je ova gromada svjetske književnosti utjecala besmislen je zadatak u svojoj golemosti, te je dovoljan samo jedan primjer kako bi se ukazalo na njegov direktan značaj. Prije točno 90 godina, krajem 1922. godine, Virginija Woolf piše u svoj dnevnik: "Eliot je bio kod nas na večeri prošle nedjelje i čitao je svoju poemu. Pjevao je i skandirao i brojao ritam. Posjeduje nevjerojatnu ljepotu i snagu izraza: simetriju i napetost. No nisam sigurna što je to što povezuje sve te elemente... No, čovjek je nakon čitanja obuzet snažnim emocijama. Pusta zemlja, tako ju je nazvao... Tomova autobiografija - i to melankolična."
Tako je pisala Virginija Woolf, koja je mnogo toga preuzela iz Puste zemlje i inkorporirala u tekst koji je tad pisala. On se kasnije pretvorio u roman Gđa Dalloway. Osim Eliota na njezin novi roman utjecao je i Joyce. Naime, na Eliotov nagovor prisilila se i na čitanje Joyceovog Uliksa, jer, "Tom, velikan Tom, tvrdi kako je riječ o romanu jednako važnom kao Tolstojev Rat i mir."
Četiri godine nakon Tomovog posjeta Virginiji, rođena je Valerie, koja će mnogo kasnije postati ženom pjesnika trideset godina starijeg od nje. Oni će kasnije postati poznati kao 'Val i Tom'. Na našem smo sajtu u više navrata pisali o Valerie Eliot u kontekstu dodjeljivanja velike britanske pjesničke nagrade, T.S.Eliot Award, za koju je od 1993. godine Valerie Eliot izdvajala godišnje petnaest tisuća funti i koju je osobno dodjeljivala laureatima. I sama potpuno posvećena poeziji Valerie Eliot bila je mnogo više od poveznice s velikom epohom modernizma. Lijepu posvetu Valerie Eliot u Guardianu napisao je David Morley, koji je s Valerie, Carol Annd Duffy i Michaelom Longleyem trebao sudjelovati u žiriju ovogodišnjeg izdanja Eliotove nagrade.
Neven Svilar
