Hrvoje Prćić i Aleksandar Žiljak
U prošli utorak održana je još jedna tribina iz ciklusa 'SF u Booksi' koju vodi Aleksandar Žiljak. Ovoga puta tema su bili SF časopisi, pa su tako na tribini sudjelovali Hrvoje Prćić, nekadašnji urednik Siriusa i Davorin Horak, današnji urednik Future.
Kao uvod u razgovor o trenutnom stanju na časopisnoj sceni, Žiljak se osvrnuo na zlatno doba SF-a, od kraja 30-ih do početka 50-ih godina prošlog stoljeća u Americi, gdje su udareni temelji kako samog žanra, tako i SF časopisa, pa i samih fandoma. Od Huga Gernsbacka, pokretača prvog svjetskog SF časopisa pod nazivom Amazing Stories, kojem se kao uredniku može mnogo toga zamjeriti, ali mu se nikako ne može osporiti činjenica da je profilirao SF kao žanr, pa do J.W. Campbella koji je nastavio tim putem uređujući Astounding Science Fiction (kasnije Analog Science Fiction and Fact) i tako stvorio ekipu klasičnih SF pisaca.
Za to vrijeme u Hrvatskoj i ex-Jugoslaviji ništa – sve do ljeta 1976. kad izdavačka kuća Vjesnik objavljuje prvi broj Siriusa. Uz američki, sovjetski i europski SF, Sirius od 2. broja svoje stranice otvara domaćim autorima i u svojim najboljim danima izlazi u tiraži od 30.000 do 40.000 primjeraka! Krajem 1978. napravljen je eksperiment, YU SIRIUS, posvećen isključivo domaćim autorima, ali kao takav više nikad nije ponovljen. Odlukom Vjesnika, krajem 1989. časopis je ugašen, iz ekonomskih razloga, dakako.
Bez jakog izdavača iza sebe i ekipe koja bi stvar radila onako kako bog zapovijeda, 1992. pojavljuje se Futura. Neprofesionalan odnos prema poslu, a prvenstveno prema autorima kojima nisu plaćani honorari, dovodi do toga da autori izbjegavaju objavljivati u Futuri zbog čega se ritam objavljivanja ovog mjesečnika s vremenom svodi na 1 broj godišnje.
Kako bi zadržali kontinuitet i održali živom SF priču, Tomislav Šakić i Aleksandar Žiljak 2007. pokreću UBIQ u tiraži od 300 primjeraka, s dva broja godišnje (koja prate Sferakon i Interliber), a izdaje ga mala, ali agilna izdavačka kuća Mentor. Prijelom i tisak časopisa pokriva Ministarstvo kulture, dok Grad Zagreb trenutno sudjeluje sa 7.000 kuna godišnje (!) što su novci kojima bi se trebao pokriti trošak autorskih prava i honorara, prijevoda, lekture, uređivanja, dizajna i svega ostaloga... Kako smo čuli na tribini, na ove porazne financijske činjenice nadovezuje se sve veća nezainteresiranost publike, nepostojanje feedbacka od publike i kritike podjednako, a kao najgore od svega - i sve manja podrška samih autora zbog čega se Žiljak rezignirano upitao nije li vrijeme da zbog ovih poražavajućih rezultata podnese ostavku.
Zbog čega je žanr koji je u svojim 'zlatnim vremenima' imao vlastitu biblioteku (Sirius je u Vjesniku izlazio u biblioteci 'Romani i stripovi' što ga je smještalo u kategoriju beletristike, a ne šund-literature koja je izlazila kao dio ROTO izdanja) danas spao na entuzijazam nekolicine pojedinaca, zašto malobrojni domaći čitatelji nisu spremni kupiti vlastite primjerke knjiga i časopisa, zbog čega nema reakcija publike, a i interes samih autora je nedovoljan da bi se popunio cijeli broj UBIQ-a, samo su neka od mnogobrojnih pitanja na koja su sudionici tribine pokušali odgovoriti.
Je li rješenje u časopisima odustati od pripovijetke kao forme koja već godinama gubi bitku s romanom i vratiti se serijalizaciji romana, treba li odustati od tiskanih izdanja uopće i okrenuti se cyberspaceu koji danas ionako živimo, ili je budućnost SF-a u potpunom tematskom zaokretu i ulasku u sfere ekologije, povratka prirodi i napuštanja znanosti koja nas je razočarala?
Možda neke od odgovora doznamo na Sferakonu koji je najavljen za 13.-15.5. a neke pak znamo već dugo – kad su u pitanju kultura i umjetnost, obrazovanje i znanost, kakve god kalkulacije da radimo, one neće pokazivati profit. A što da se radi s projektima bez profita u ovim vremenima nesmiljenog kapitalizma… to je već jedna sasvim drukčija science fiction priča.
