Metajezik Ministarstva kulture

Prije dva tjedna održan je Sajam knjiga u Leipzigu. Počeo je u četvrtak i završio u nedjelju, uspješno kao i svi dotad. Recesija je pokosila svega par manjih štandova, što se golim okom uopće nije moglo primijetiti, osim ako niste bili zlobni pa baš namjerno tražili grčki štand. Na poziv Alide Bremer, u sklopu regionalnog programa i u organizaciji Tradukija, Booksa je pozvana na tribinu posvećenu književnim portalima na kojoj su uz nas sudjelovali i beogradski Beton, sarajevski Žurnal, slovenska Air Beletrina i makedonsko Okno. Osim same promocije portala, na tribini se razgovaralo o književnoj kritici, odnosno povezanosti politike i književnosti te općenito o ulozi književnosti u društvu. Ovakve teme zanimaju njemačku publiku, poslovično zainteresiranu za sve što se događa na sajmu, ali ovdje ipak nećemo ulaziti u detalje razgovora. Uostalom, čitate nas na ovoj adresi pa znate čime se bavimo. :)

Ono što ipak žudimo podijeliti s vama jest dopis kojeg smo na dan polaska u Leipzig dobili od domicilnog Ministarstva kulture, a u kojem nas izvoljevaju obavijestiti da naš projekt predstavljanja hrvatske književnosti na sajmu u Leipzigu 2010, eto, na nesreću, nisu financijski podržali. Kako smo već u utorak, dva dana prije puta s krikom na usnama postali bolno svjesni da nećemo imati dovoljno vremena organizirati hrvatsku repku (u slučaju da nam projekt na natječaju ipak čudom prođe), prispijećem dopisa nekako nam je pao kamen sa srca, te smo neopterećeni krenuli put Leipziga odraditi najavljeni okrugli stol i još pokoji sastanak. Naime, na natječaj smo se javili u srpnju 2009. u svim predviđenim rokovima, nakon što nas je direktor sajma Oliver Zille himself pozvao na suradnju.

Dakle, osam mjeseci nakon prijave projekta, u poštanski nam sandučić stiže pisamce s datumom od 15. ožujka 2010. koje kaže:

Prema informaciji koju smo dobili od nadležne Uprave za knjige i knjižnice Ministarstva kulture, Vaša zamolba za financijsku potporu za predstavljanje hrvatske književnosti na Sajmu knjiga u Leipzigu nije uzeta u razmatranje iz dva razloga: prvi je razlog da je Vijeće za knjigu završilo razmatranje programa književnih manifestacija u studenom prošle godine i sredstva namijenjena za potporu književnim manifestacijama su već bila raspoređena i podijeljena.

Znači, nismo uzeti u razmatranje s projektom poslanim u srpnju jer je razmatranje završilo četiri mjeseca kasnije u studenom u kojem su sredstva raspoređena i podijeljena. Valjda se ovdje ne radi o neprincipijelnoj sprezi Hrvatske pošte i Ministarstva kulture? Toj svjetskoj zavjeri ide u prilog i činjenica da je Ministarstvu trebalo četiri mjeseca da nam javi kako naša zamolba nije niti uzeta u razmatranje. Tekst se nadalje nastavlja u lakonskom tonu:

Drugi je razlog da se nakladničke prezentacije knjiga u pravilu ne podupiru jer se smatraju komercijalnim događajem, osim ako je riječ o iznimnom doprinosu hrvatskoj književnosti i kulturi, a predstavljanje hrvatske književnosti na Sajmu knjiga u Leipzigu povjereno je drugom predlagatelju programa.

Dakle, iako naša zamolba (iako mi tvrdimo da se radi o projektu) uopće nije uzeta u razmatranje jer je razmatranje završilo, nadležna je Uprava ipak zaključila (bez razmatranja, čini se) kako se radi o nakladničkoj prezentaciji koje se u pravilu ne podupiru poradi komercijalnosti, osim, pazite sad ovo, ako se (razmatranjem, naravno) ne utvrdi da se radi o iznimnom doprinosu domicilnoj književnosti i kulturi, u kojem će se pak slučaju komercijalna nakladnička prezentacija ipak poduprijeti. Ne znamo samo zašto se drugi razlog primjenjuje na nas, s obzirom da je podnositelj projekta udruga u kulturi a ne nakladnička kuća, te se bivajući takvom uopće ne bavi nakladničkom djelatnošću, već isključivo projektima promocije i popularizacije književnosti. Svejedno, čak i da je nekom čudnom slučajnošću drugi razlog mogao biti primjenjiv na naš slučaj, opet je čudno zašto ga uopće apostrofirati jer naš projekt ionako uopće nije uzet u razmatranje. 

Sam konac rečenice-odbijenice, koji se nikako logički ne nastavlja na prethodno, iznosi i tajni, treći razlog zbog kojeg nije podržan naš projekt. Zamislite, nismo prošli jer je predstavljanje hrvatske književnosti na Sajmu knjiga u Leipzigu povjereno drugom predlagatelju programa! Pobjeda drugog predlagatelja posve je legitimna, ali nikako ne može biti razlogom odbijanja našeg projekta. Ili može? Priupitat ćemo nadležnu Upravu pa ako doznamo odgovor, javit ćemo vam. Poštom.