Page arrow

Lektira premijera Milanovića

Large dostoja
Ponedjeljak
11.08.2014.

Kad je imao 'jako malo godina', premijer Zoran Milanović čitao je Dostojevskog i Turgenjeva. Izjavio je to početkom kolovoza tportalu i ustvrdio da će na godišnjem odmoru, osim nesretnog Pikettyja (Kapital u 21. stoljeću još nije preveden, pa ga je čitao na engleskom), iznova posegnuti za djelima dvojice ruskih literarnih titana.

Dodao je još i to kako je došao do spoznaje da mu je Turgenjev bliži od Dostojevskog.

Što Milanović razumijeva pod 'jako malo godina', pitamo se. Koliko ih je imao na nejakim plećima kad je čitao ruske klasike? Pitanje se možda čini nevažnim, ali nije! To kaj čitaš u djetinjstvu mora se na neki način odraziti na tebe kao odraslu osobu. Kad je odrastao, Zoran je Milanović otišao u političare, postao šef SDP-a i u drugom pokušaju – i premijer RH.

Dakle – važno nam je u kojoj nam se dobi premijer izložio Zločinu i kazni, Lovačkim zapisima, Bjesovima, Očevima i djeci ili pak Idiotu, te kakav je to, možda i kobni, trag ostavilo na njegovoj duši?

Za pomoć obratili smo se Vanji, Ani i Luki – najsjajnijim Booksinim knjigoljupcima i literatur-štreberima nulte kategorije.

Koliko je to onda 'jako malo godina'?

Vanja: "Slušaj, da je rekao samo 'malo godina', bilo bi to između 14 i 16 godina, ali on dodaje 'jako', a jako malo godina je, brijem, između 6 i 8, to je ta dob, kužiš."

Ana: "To ti je između 2 i 5 godina, no kako ovdje govorimo o čitanju, onda ću reći – između 3 i pol i 6. Ja sam s nepune tri naučila čitati, a obzirom da su cure pametnije od dečkiju, nek bu 3 i pol."

Luka: "Imamo li ovdje pametnija posla? Nemamo nikaj pametnije? Jer je ljeto? No dobro… jako malo godina je freaking jako malo godina, što znači između 1 i 3 godine. Četiri već nisu jako malo, s četiri sam već imao konkretne zadaće u kućanstvu. I da, s nepunih pet krenuh u školicu. Dodao bih još da se ja uopće ne sjećam vremena u kojem nisam znao čitati."

Jasno, jasno, ali čitati primjerice Zločin i kaznu s tako malo godina na grbačici, nije li to apsurdno?

Vanja: "Istina, apsurdno je, ja sam pokušala sa šest. Ukrala sam baš Zločin i kaznu iz roditeljske biblioteke i krišom čitala, ali nisam baš sve pohvatala. Onda su me ulovili, oduzeli knjigu i stavili me u kaznu. Dostojevskog, young lady, nemreš sad čitat, premala si kikačica, rekoše mi. Kad buš imala osam – to je već drugo. I tak je i bilo."

Ana: "Hm… meni nisu nikaj branili, ali s Dostojevskim se susrećem tek u sedmom razredu, znači, s nepunih devet. Ne znam kaj me više žalostilo – to kaj je ubil bakicu ili to kak se žderal zbog toga."

Luka: "Apsurdno je čitati ruske klasike prije navršenih 12 godina. Upravo toliko imadoh onog ljeta kad se maših Zločina i kazne… Izazvalo je to u mojemu srcu silnu tjeskobu i posljedice ostaju, nemreš to sam tak prebrisat. Milanović je, pretpostavljam, slabiji od mene i ak je to čital prije navršenih osamnaest – nije dobro učinil."

Vanja: "Slažem se, ta ukočenost koju zamjećujemo kod našeg premijera, to ti je, kuiš, to. Ostalo mu od Dostojevskog kojega najbolje da nije nikad ni konzumirao. Nažalost on se,  vidimo iz priloženog, hrusti da bu opet prolazil kroz to."

Ana: "Da nije premijer, pa nek čita, kaj, ali ovak… bolje ne."

Za kraj, što bi preporučili premijeru Milanoviću za prek ferija?

Vanja: "Svakako nekaj lakše, na priliku – one Žižekove oglede o filmu."

Luka: "Premijer je Hrvatske, pa nek zeme nekaj domaće: Senka Karuzu, Damira Avdića ili evo, Sedmu republiku od Ante Perkovića."

Ana: "Kada bih bila Zoranova savjetnica za lektiru, ovako bih mu rekla: Zoki, evo ti Talebova Crnog labuda, to ti je super, a ne zamara, no, hajde, neće te ugristi, to ti je o utjecaju krajnje nevjerojatnog."

U tjednu koji je tek pred nama pozabavit ćemo se analizom ljetnjeg štiva Lalovca, Varge i Kotromanovića.

foto: Robert Burdock

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu