Kratka priča je...

Deset godina postojanja Festivala europske kratke priče dokaz je da ova dinamitna književna forma i dalje uspješno komunicira s čitateljima, usprkos svim pesimističnim prognozama koje godinama slušamo. Četrnaestero svjetski poznatih književnika u kombinaciji s jednakim brojem hrvatskih kolega na nekoliko će zagrebačkih i splitskih lokacija u šest dana pročitati gomilu izvrsnih priča!

No prije toga, uživajte u intervjuima koje je s ovogodišnjim gostima 'best of' izdanja vodila Katarina Brajdić i u kojima možete doznati na čemu trenutno rade, što misle o FEKP-u, koje knjige čitaju i što je za njih kratka priča!

Annelise Verbeke: Kratka priča je bliža tome kako funkcionira naše pamćenje. Kad se prisjećate nečega, ne prisjećate se toga tako da vam treba 300 stranica da sve to zapišete, prisjećate se toga kao možda pjesme ili kratke priče... Kratke priče mogu započeti s tako jednostavnim idejama, jednostavnim predmetima, poput poriluka ili čavla, bilo čime. (link na intevju)

Andrej Blatnik : Roman pokušava obuhvatiti svijet kao cjelinu, dok se u kratkoj priči (a u vrlo kratkoj priči još i više) pažnja usmjerava na dio koji čini tu cjelinu. (link na intervju)

Arnon Grunberg: Možemo filozofirati koliko hoćemo o tome po čemu se kratka priča razlikuje od ostalih žanrova, no sve se svodi na najočitije: na duljinu. (link na intervju)

Etgar Keret: Prava kratka priča po mnogočemu nalikuje snu – polazi od nagona. A vaš je onda zadatak ukrotiti iracionalnu srž tog djela. Prava kratka priča bliža je pisanju poezije ili sanjanju nego novelističkoj prozi. (link na intervju)

Julia Franck: Kratke priče su u biti ispričani trenuci, ili ponekad dijalozi; tihe ili glasne okolnosti u kojima se čitav jedan život promijeni ili zrake sunca jednostavno dobiju drukčiji miris… Kratka se priča ne želi doimati zamršeno - čak i ako to jest. Dopušta vam da mislite, no ne radi to umjesto vas. (link na intervju)

Olga Tokarczuk: Kratka priča funkcionira kao naglo prosvjećenje, uvid, udarac, dok roman služi tome da nas uvede u trans. Poanta kratke priče mora biti snažno i inteligentno utkana te mora čitatelju ostaviti osjećaj nemira i nelagode. (link na intervju)

Philip O Ceallaigh: Ono što je bitno je priča. Priča određuje duljinu. Nemam nikakvih predrasuda. Čitao sam dobre priče od samo nekoliko redaka i priče dužine Braće Karamazovih za koje mi je trebalo mjesec dana da ih pročitam. (link na intervju)

Willy Uribe: Kratka priča pomalo nalikuje bokasčkom meču. Jedna od ključnih stvari u pisanju je ritam, no to se ne odnosi samo na ritam pripovijedanja, već i na ritam pisca.. Kratka i vrlo kratka priča zahtijevaju brze i precizne udarce, brz rad nogu. Važno je da pisac zna odrediti ritam za borbu u ringu i onaj za trčanje maratona, tj. pisanje romana. (link na intervju)

Yiyun Li: Dobra kratka priča je poput ekspresnog lonca: utisak koji svaka rečenica ima na čitanje, kondenzacija vremena, povijesti i sporednih priča u ograničenom prostoru. Po meni, kod beletristike je sve samo pitanje prolaska vremena: u romanu je pristup vremenu ležerniji; u kratkoj priči se u svakoj rečenici ili sceni mora istovremeno osjetiti nekoliko različitih trenutaka. (link na intervju)

Frode Grytten: Kratke priče su poput iznenadnog leda na vodi, nastaju noću, nastaju danju. Pokucaju vam na prozor i upitaju: Želiš li da te naučim gledati? Prolaze ulicom, sjede u kasnonoćnom vlaku napuštajući grad poslije ponoći. Kratke su i slatke, sabrane i jasne. To su kuće, to su sobe, vaš dom, moj dom, dom moga prijatelja. Ulovite neki trenutak, a zatim krećete dalje. To su brodovi u boci. To je zlaćani trak u ljetnome zraku. To je moj otac, to je moja majka. Iskradaju se na balkon zbog poljupca. Izlaze iz oceana, silaze s planina. Puše i baš ih je briga. Traju jedan sat, ali ostaju tjednima, godinama čak. Ostaju predugo. Želim da nestanu. Nestanite, vičem. Odjebite. Ostaju sa mnom. Ja ih volim. One mene ne vole. Ništa ne odaju. Uzdišu i govore: Dosta je to, zar ne misliš? Pa moramo biti kratke, zar ne? (link na intervju)

Program festivala europske kratke priče