Veče posvećeno predstavljanju temata pod naslovom
'1914 – sto godina posle', održano u Kulturnom centru Beograda 19.6., počelo je starom pričom o međusobnim nesuglasicama unutar uredništva
Betona.
Saša Ilić se požalio na mali odziv beogradske publike i objasnio nam je da je on sa
Alidom Bremer (za njemačko govorno područje) urednik jednog novog magazina, koji se zove
Beton International, a čiji se prevod na 'bhscg' jezike očekuje na jesen. Istini za volju, ne bi se moglo reći da je razlog nedolaska publike neka vrsta nezainteresovanosti ili poetskih odnosno ideoloških trvenja, koliko je problem prije svega u lošijem PR-u, tj. činjenici da se osim na
e-novinama i na sajtu KCB-a do informacije o ovome događaju nigdje nije ni moglo doći.
No, ova je tribina samo jedna u nizu: prva je održana u Sarajevu 17. juna, a nakon Beograda nastavlja se u Ljubljani 23. i završava u Zagrebu 26. juna. Prvi broj časopisa Beton International podržan je od strane Evropske mreže za knjige – Traduki, te objavljen 11. marta ove godine kao specijalni dodatak u Tageszeitungu, uoči Međunarodnog sajma knjiga u Lajpcigu 2014, gdje je bio i promovisan.
Osim urednika Saše Ilića, promociji u Beogradu prisustvovali su i Dragana Mladenović, Faruk Šehić, Nikola Galevski i Laslo Vegel (Végel László). U prvom dijelu večeri, Dragana Mladenović je čitala pjesmu inspirisanu Gavrilom Principom i njegovom dijalektičkom pozicijom. Pjesnikinja je u postmodernističkom duhu insistirala na mnoštvu tumačenja, koja se konstruišu oko lika Gavrila Principa, a ukazala je i na to da Princip nije bio interesantan kao književna inspiracija sve do skora.
Mogao bi se pohvaliti izbor moderatora Ilića da prvo pruži riječ Dragani Mladenović i tako već na početku večeri, kroz jednu kontrapunktski osmišljenu pjesmu, vrlo uspjelo ukaže na formiranje često i kontradiktornog diskursa oko jedne istorijske ličnosti, te da akcenat bude prije svega ne na onom pronalaženju jedne istine (što je cilj, koji sebi više ne nameće ni ozbiljna istoriografija, kamoli književnost) već na osvjetljavanju današnih pozicija i mogućih čitanja prošlosti. To nikako ne dovodi do ideološkog relativizma, i u sljedećem koraku do revizionizma, već se time samo ukazuje na višestruke mogućnosti današnjih izbora.
Ono što je bio poseban kvalitet ove tribine jeste to da je osim autora i autorki iz Srbije i BiH, bio prisutan i gost iz Makedonije Nikola Galevski, a i Laslo Vegel je, kao 'domaći stranac', dao perspektivu iz mađarskog ugla. Vegel je, tragom ideja o dugim stoljećima, problematizovao veliki uticaj Prvog svjetskog rata, te razgraničavanje nacionalnih država koje je i dalje važeće, dok je Galevski ukazao na to da za Makedoniju, i za formiranje njenog nacionalnog identiteta, nije toliko značajan sarajevski atentat, koliko borba kolonizatorskih država na Balkanu - Bugarske, Grčke i Srbije - posebno tokom balkanskih ratova.
Tim pomjeranjem perspektive na jug (tako je, iako ne eksplicitno pomenuto, moglo i da se otvori pitanje Kosova i Crne Gore), ukazalo se na relativnost značaja Principova tri metka, te svakako pokrenulo pitanje i savremenih problema, i onih reaktuelizovanih u ratovima devedesetih. Na kraju prvog dijela večeri, i Šehić je poput Mladenović čitao dio teksta koji je napisao za ovaj temat. Još jedan dokaz promišljenosti o strukturi tribine jeste i to što je Šehić u svom tekstu napravio krug od Štefana Cvajga i Rebeke Vest do 1992. te nas vratio u savremenu perspektivu. Time je zaokružen dio večeri u kojem su autori i autorka predstavili svoje tekstove.
U drugom dijelu večeri moderator je postavljao pitanja koja bi se mogla svesti na to kako se u sredinama u kojima gosti djeluju reaguje na stogodišnjicu Prvog svjestog rata. Bilo je i komentara u vezi sa dnevnopolitičkim temama, te odlukama pojedinih političara (prije svega se misli na Vučića i Nikolića) da nastave sa utvrđivanjem čvrstih nacionalnih identiteta, te time u drugom koraku i zanemarivanjem klasnih pitanja.
To pominjanje dnevne politike (kao i uvijek, jer promašuje kako političko, tako i književno) pokazalo se nesuvislim, i moguće je najefektniji bio Šehićev otpor da ga se ne gleda kao nekog glasnogovornika, predstavnika Sarajeva, i njegovo ukazivanje na to da narod Sarajeva ne zanimaju pretjerano nekakva akademska ili čak i umjetnička obilježavanja jubileja.
Logično, onda, postavlja se pitanje jubileja čega? Da li onoga što je Vegel nazvao krajem evropske utopije? Ili onoga što bi se moglo nazvati početkom pada starih monarhija, i utvrđivanjem lokalnih kapitalističkih mikrosila po Evropi i, konkretno, na Balkanu, ako se uzme u obzir ono što je govorio Galevski? Ili možda početak jugoslovenskog sna (ili košmara)? Ili ...? Ili..? Onda se na kraju opet vraćamo na pjesmu Dragane Mladenović i njeno oblikovanje Gavrila Principa kao dijalektičkog lika, što nije bio samo uvod već se može uzeti i kao zaključak tirbine.
***
Autorke i autori u broju: Alida Bremer (Ger/Hr), Selvedin Avdić (BiH), Svetlana Slapšak (Slo), Emir Imamović Pirke (BiH), Dragana Mladenović (Srb), Daša Drndić (Hr), Filip Hameršak (Hr), Adisa Bašić (BiH), Aleš Debeljak (Slo), Svetislav Basara (Srb), Ivana Sajko (Hr), Spiró György (Hu), S. K. Rietberg (Lie), Davor Korić (Ger/BiH), Birgit Pölzl (Aus), Andrej Nikolaidis (CG), Tomislav Marković (Srb), Háy János (Hu), Lamija Begagić (BiH), Faruk Šehić (BiH), Ivana Simić Bodrožić (Hr), Jeton Neziraj (Kos), Nenad Veličković (BiH), Kristian Novak (Hr), Ivana Šojat-Kuči (Hr), Nikola Gelevski (Mk), Végel László (Srb/Hu), Saša Ilić (Srb).
