Malobrojna ali glasna družina okupila se prošli mjesec oko voditelja tribina SF u Booksi Aleksandra Žiljka i Sanje Lovrenčić, gošće književnice. Zbog srezavanja gradskih sredstava za nezavisnu kulturu prsteni moći se nisu besplatno dijelili, ali je zato ukratko ispipana anatomija fantasyja, SF-ovog "brata blizanca, parazitskog žanra, žestokog tržišnog konkurenta". Tribina je bila dvosatna kombinacija povijesnog pregleda, razgovora s autoricom i interakcije s (pre)revnom publikom.
Kratki pregled književnog i filmskog fantasyja
Bardovskom samouvjerenošću Žiljak je proletio kroz povijest ovog šarenog žanra, istaknuvši na početku da se o pravom fantasyju teško može govoriti prije druge polovice osamnaestog stoljeća. Za razvoj fantasyja presudan je bio uspon građanske klase i posljedično uništavanje prirode i ukidanje religijskog pogleda kao dominantnog. Segmenti religije, tvrdi Žiljak, prešli su u domenu literature i tako se počeo razvijati ovaj superpopularni žanr.
Suvremeni i unosni fantasy formirao se u provoj polovici dvadesetog stoljeća, a za njegove su temelje zaslužna tri autora. Između dva rata Robert E. Howard, kralj svih pulp pisaca, objavljuje priče o Conanu, a potom na scenu stupaju dva poznanika, Britanci J. R. R. Tolkien i C. S. Lewis.
Za daljnju popularizaciju žanra zaslužni su hipiji i neregulirana autorska prava. Krajem šezdesetih, piratski primjerci Tolkienovih knjiga cirkuliraju među djecom cvijeća. Razdoblje je to prije međunarodnih konvencija o autorskim pravima, pa Tolkien teško da je mogao izvući ikakve pare od knjiga koje su se čitale uz bongove. Ipak, storilo se tržište na kojem su izdavači kasnije zarađivali sa legalnim izdanjima.
Kasnija su desetljeća vidjela kombinacije SF-a i F-a, kao što je podžanr "planeta i sandale" kojim je ovladao E. Rice Burroughs, dovodeći svemirske brodove svojih junaka na planete s feudalnim društvima. U osamdesetima je fantasy dovršio kolonizciju knjižarskih polica, istiskujući omašnim tomovima mekouvezanih knjiga ostalu spekulativnu fikciju.
Filmski je fantasy u američkoj kinematografiji do konca sedamdesetih bio na tankim nogama. Bio je limitiran na tobožnje adaptacije antičkih ili priča iz 1001 noći. Fritz Lang je u dvadesetima izbacio dva filma o Nibelunzima, a od četrdesetih do osamdesetih jaka je i ruska filmska bajka, čiji je istaknuti predstavnik Ilja Muromec Aleksandra Ptuška. Čudotvorni mač Vojislava Nanovića ("daj babo glavu") fantasy je klasik jugoslavenske kinematografije. Osim što ga smatra jednim od najboljih predstavnika žanra svih vremena, Žiljak u filmu iz pedesetih, inspiriranom pričom o Baš Čeliku, iščitava komentar ondašnjih konflikata sa SSSR-om.
Osamdesetih se budi i američki filmski fantasy: Boorman snima Excalibura, Milius Conana Barbarina, Ridley Scott Legendu, a Yates epski lošeg Krulla.
Teoretičari Suvin i Kravar složit će se, tvrdi Žiljak, da je uzrok popularnosti fantasyja nezadovoljstvo američke mladeži kasnih šezdesetih establišmentom (Vijetnam i to...), kao i njihova precepcija znanosti kao uzročnika, a ne rješenja problema. Nesigurnost koju je tačerizam unio u britansku srednju klasu tjera čitatelje da traže imaginarne arkadije među koricama knjiga. A tom istom arkadijom uglavnom ne vladaju demokratski izabrani vladari, nitko se ne zamara datumom izbora, sve je mnogo jednostavnije.
O pitanju je li fantasy mahom konzervativni i antimodernistički ekspizam u Booksi se nije puno raspravljalo. Publiku je više zanimala sam definicija fantasyja (epske fantastike) i njenog odnosa sa fantastičnom literaturom u cjelini. Većina te rasprave ipak nije zabilježena, jer je diktafon, kao simbol tehnokratske civilizacije, otkazao poslušnost.
Domaći fantasy od Brlićke do abominacija
Domaći literarni fantasy začetke ima u Pričama iz davnine i Nazorovom Velom Joži. Kultni Sirius nije bio skllon ni domaćem ni stranom fantasyju. Čudesna krljušt, roman mlade Zvjezdane Odobašić objavljen je 1995., dok je roman Kaos Milene Benini rascjepkan u nekoliko Futura iz devedesetih. Lidiji Bajuk 1999. izlazi Kneja, knjiga s fantastičnim pričama i tekstovima o međimurskom folkloru. Recentnu domaću fantasy produkciju može se pronaći u UBIQ-u i Grifonu.
Fantasy iz nultih Žiljak naziva i sekcijom abominacija, a nju čine redom: Čakićev Vanian ("navodno tekst došao uredniku na stol s direktivom objavi i ništa ne pitaj"), Prodor Norme C. Ray ("likovi ulaze u piramidalne stošce") i Naprtina Luna ("derivativno i natopljeno sapuničarskim mentalitetom"). Voditeljevo gorljivo kritiziranje ovih triju djela bio je izvrstan poticaj za čitanje istih.
Lovrenčićkin Nikonimor
Sanja Lovrenčić započela je svoju trilogiju Zmije Nikonimora, u kojoj opisuje graditelja Arnea i sviračice Tisye, romanom Palača i vrt, a nedavno je i zašao i drugi dio, Put do mora. Iako je ova trilogija u izdanju Autorske kuće namijenjena odraslima, zbog Sanjinog imidža spisateljice za djecu redovito završava na dječjim odjelima knjižnica.
Sanja ishodište fantasyja nalazi u srednjovjekovnim romansama i Odiseji, a inspirira se krhotinama slavenskih mitova koje su u svojim knjigama studiozno obradili Belaj i Katičić, zazirući od pojednostavljene, treš verzije mitologije s neta.
Svi ovi utjecaji indirektno su se slili u Zmije Nikonimora, čija će treća knjiga biti objavljena za dvije godine. Autorica je sa starih karata pokupila ilirske toponime, a radnja se odvija na obali koja podsjeća na istočnojadransku. Najvećim zadovoljstvom ističe stvaranje originalne mitologije i stvaranje svijeta, jer ju je kod Tolkiena više od epskih borbi, fascinirao "svijet toliko divno uronjen u jezik".
Srđan Laterza
U romanu 'Sezona kostiju' Samanthe Shannon nalazimo se u 2059. Sve se promijenilo, osim netrpeljivosti prema različitim ljudima.
