Page arrow

Intervju: Dmitry Glukhovsky

Large metro 2033
Petak
04.05.2012.

Metro 2033. (Fraktura, 2011.) ruskog autora Dmitryja Glukhovskog predstavili smo u našem Začitavanju. Radi se o distopijskom romanu koji pati od nekih spisateljskih dječjih bolesti, ali izvrsno prezentira jezivu atmosferu moskovskog metroa u kojem su spas potražili jedini preživjeli nakon nuklearnog rata. Glukhovski nam je na ovogodišnjem Kontaktu ispričao više o bizarnostima vezanim uz podzemnu željeznicu ruske prijestolnice. Odgovorio nam je i zašto je roman, koji je u Rusiji postao bestseler, prvo objavio na internetu i zašto je njegov glavni lik Artem, koji poput Odiseja traži put metroom u kojem je svaka stanica postala zasebna država, zapravo aseksualan.


Počeli ste pisati ovaj roman kad ste otkrili da je moskovski metro primarno projektiran kao ogromno atomsko sklonište. Znaju li Moskovljani da se svakodnevno voze atomskim skloništem?

Za vrijeme SSSR-a ta je činjenica strogo držana u tajnosti. Nakon pada željezne zavjese u novinama su se počeli pojavljivati članci koji su tvrdili da moskovski metro nije ono što se čini. Često se piše i da rano ujutro specijalne postrojbe prolaze metroom ubijajući štakore dulje od metra. Nikad zapravo ne znate što je od toga urbana legenda, a što istina. Činjenica da je metro primarno projektiran kao sklonište nije općepoznata činjenica i dosta bi vam se ljudi smijalo kad biste im počeli o tome pričati. Moskovski metro je zapravo podzemni grad. Blizu vrlo prometne stanice Taganskaja nalazi se, recimo, ogromni bunker u kojem je za vrijeme SSSR-a radilo 2.500 službenika KGB-a, vojske i raznih ministarstava. Na ulici poviše bunkera sagrađena je zgrada koja je izgledala kao palača iz devetnaestog stoljeća, a zapravo je samo skrivala veliki betonski poklopac koji je čuvao ulaz u bunker. Bunker je sezao šezdesetak metara u zemlju, što je otprilike visina dvadeseterokatnice. Priča se da se baš iz tog bunkera naredilo i povlačenje ruskih snaga s Kube 1962. Poslije Perestrojke bunker je privatiziran, 7.000 kvadrata prodano je za milijun dolara.

Ni danas se zapravo ne zna što se sve skriva u metrou?

Postoji oko 200 objekata poput ovog bunkera, neke od njih još čuvaju državne službe sigurnosti.

Zapanjujuća je količina detalja u samoj knjizi. Odakle vam oni, s obzirom da se očito niste mogli šetati metroom gdje bi vam palo na pamet?

Od desete do šesnaeste godine redovito sam se vozio metroom, pa mi nisu strani izgled i ukrasi na stanicama, sitni detalji. Glavni lik iz knjige zapravo ponavlja moju dnevnu rutu, samo je njegova nešto kompliciranija. Koristio sam se i internetom za svoja istraživanja a kako je knjiga postala online interaktivni projekt, mogao sam dobiti feedback od svojih čitatelja, prijedloge, ispravke, a neki su čak i fotografirali stanice. Detalje o tajnom dijelu metroa uglavnom sam dobio od ljudi koji su u njemu bili. Sve ostalo je samo moja divlja mašta.

Zašto ste roman prvo objavili online?

Postoje dvije verzije romana. Prvu sam stavio online jer je nitko nije želio objaviti. To je bilo 2002., nakon što me hrpa izdavača odbila.

Zašto su vas odbili?

Uglavnom su rekli da su prezaposleni da pročitaju roman. Razumijem ih jer oni znaju dobivati po pet novih rukopisa dnevno. Vjerujem da su zažalili kad su vidjeli da je naklada romana samo u Rusiji premašila pola milijuna primjeraka. Stalno sam koristio piratske knjižnice na netu i pomislio sam ako ljudi mogu online staviti tekstove koji im ne pripadaju, zašto ja ne bih stavio i svoj. U 2002. taj izbor još nije bio toliko očit. Na ovom konu se još raspravlja o besplatnom objavljivnaju knjiga, a ja to radim već deset godina. Bilo mi je to očito tada kao i sada. Stavio sam tekst online i čekao reakcije. Dolazile su sporo. Dva, pet, sedam čitatelja dnevno. Pa onda tisuću. Prva verzija romana završila je naglom smrću glavnog lika Artema, pa zato neki izdavači nisu htjeli riskirati s objavljivanjem romana. Pod pritiskom čitatelja uskrsnuo sam glavnog lika i nastavio objavljivati, poglavlje po poglavlje, opis njegova puta kroz metro. Čitatelji su mi slali faktografiju da bi roman bio što uvjerljivji.

Dopustili ste i drugim autorima da pišu svoje romane u svijetu Metroa 2033.

Prije dvije i pol godine počeli smo pozivati autore sa svih strana svijeta da svoje priče smjeste u godinu i svijet mog romana. Mnogi od njih pišu o svojim gradovima. Svi zajedno smo formirali jednu ogromnu sagu koja se događa u isto vrijeme na različitim mjestima.

Jesu li im priče vezane uz Artema?

Ne smiju se koristiti mojim likovima. Moji likovi su moji likovi, na njih sam ljubomoran. Drugim sam piscima dopustio da istražuju svijet Metroa 2033., ali ne i da odlučuju o sudbini mojih likova. Dosad je tako objavljeno dvadesetak knjiga u Rusiji, a prevode se i na druge jezike.

Što mislite o kvaliteti tih romana?

Od 24 dosad objavljena romana pet ili šest su napisali potpuni početnici. Zajedno s glasačima na internetu odlučujemo što će se tiskati. Pet ili šest romana su jako dobri, a dva do tri su doista izvrsni. Godišnje dodjeljujemo nagradu za najbolji roman smješten u svijetu Metroa 2033. Ceremonija dodjele održava se u Lenjinovoj knjižnici. Svi koji su pročitali knjigu znaju zašto je to mjesto bitno za roman i što se zapravo skriva u toj knjižnici.

Sami više ne morate ni pisati o svijetu Metroa.

Jedna od prednosti ovog projekta je da sam se riješio pritiska pisanja nastavka s kojim se suočava svaki uspješni pisac. Obožavatelji uspješne knjige stalno će od vas tražiti nove nastavke, pa se može dogoditi da zamrzite i likove i mjesto na kojem se radnja događa. Mislim da sam to pametno riješio - ljudi koji žele pisati o svijetu Metroa 2033. to rade, fanovi imaju što za čitati, a moje su ruke slobodne da se posvetim pisanju nečeg drugog. Posljednja mi je knjiga kolekcija satiričnih političkih priča, nema veze s Metroom. Da sam rob tog svijeta, ne bih mogao napisati ništa drugo.

Ali i u Metrou ima dosta političke satire.

Ljudi koji su se spasili na stanicama jedni su od rijetkih preživjelih na Zemlji. U njemu su se konzervirale sve ideje, ideologije, društvene i etničke skupine. Moskva je poput Babilona, pa svega toga ima u izobilju. To sve zbijete pod zemlju i napravite karikirane države od stanica. Komunitsi, nacisti, svi su dolje.

U Metrou 2033. je puno je ekstremista. Je li bilo reakcije u ruskoj javnosti?

Dobra stvar je da se radi o SF-u kojeg ljudi ne shvaćaju ozbiljno. Ljudi me uglavnom prepoznaju po prezimenu, medicinske sestre i majstori, ali ne i političari.

Zašto je Artem aseksualan lik?

Kad SF nerdovi pišu o seksu oni definitivno pišu o nečemu što ne poznaju. Čitali su o njemu u romanima ostalih nerdova ili ga vidjeli na televiziji. To sigurno nije način na koji bih ja želio pričati o ljubavi i spolnosti. Za to vam treba puno iskustva u brojnim životnim situacijama, a za to vam treba i puno talenta, vrlo je delikatno.

Je li to razlog što u Metrou 2033. nema relevantnih ženskih likova?

Nisam se usudio, nisam želio napraviti klišeizirani opis ljubavi i odnošaja. Nisam još svladao ovu sferu dovoljno dobro. Naučio sam plašiti ljude, za pričanje o pop-filozofiji sam također sposoban, ali ljubav je složen problem, najsloženiji od svih i najlakše ju je trivijalizirati stereotipima. Nisam želio pokvariti sliku s nekim nevještim opisima. Naravno da sam se seksao prije i to više puta, ali to nije bilo dovljno za pisanje o tome.

Zašto žena nije akcijski protagonist?

Nisam želio stvoriti neki klon Ksene. Žena može biti ratnica, ali... bilo mi je sedamnaest kad sam počeo, a dvadest i tri kad sam završio. Trebaju vam iskustva, konflikti, pustolovine, putovanja da bi naučili kako pristupiti ovom delikatnom problemu. Sad mislim da sam spreman, nakon deset godina.

Predstavite hrvatskim čitateljima nastavak vašeg romana, Metro 2044.

Nije zapravo nastavak. Ne radi se o Artemu, nego o dogodovštinama s drugih stanica metroa. Povezuje ih jedan od likova iz Metroa 2033., no sad se vraća kao izobličena nakaza, polučudovište. Žanr je drukčiji. Metro 2033. je bombastično otkriće svijeta, a ovaj se više usredotočuje na priču u svijetu kojeg čitatelji već dobro poznaju. Metro 2033. je Stari Zavjet, a Metro 2044. Evanđelje.

U Metrou 2033. postoje i likovi stalkera koji riskiraju svoj život izlazeći na ozračenu površinu, ne bi li u metro donijeli potrebne stvari. Je li to hommage braći Strugacki?

Da. Jako me privlačio koncept osobe koja ide u opasna područja i riskira život za dobrobit društva.

Inspirira li vas više ruska ili angloamerička tradicija znanstvene fantastike?

Ne poznajem baš angloameričku tradiciju. Volim Bradburyja, čitam Simacka, Silverberga, Zelaznyja, ali to je to. Tri najdraža autora znanstvene fantastke su mi Lem, braća Strugacki i Bradbury, koji zapravo i nije pravi SF.

Rekli ste da ste jako ljubomorni na svoje likove. Je li ih bilo teško prepustiti tvorcima videoigre temeljene na vašem romanu?

Priča i likovi nužno će se promijeniti u novom mediju. Htio sam da bar atmosfera ostane ista. Glavni lik kreće se drugom rutom nego u romanu, ali svi likovi iz romana su u igri i osnovna ideja ih je povezala. Uspjeli su kreirati prvu svjetsku filozofsku pucačinu. Dogodine izlazi nastavak. Bit će bolji od prvog dijela. I sam sam za nju pisao dijalog i radnju.

Što je s filmskom adaptacijom Metroa 2033.?

Još uvijek sam u pregovorima.

Ruska ili američka produkcija?

Ne bih volio da bude ruska. Rusi su zaboravili kako praviti filmove. Ovo mora biti blockbuster, a Rusi to ne znaju napraviti.

A Noćna straža i Dnevna straža Timura Bekmambetova?

Upravo si spomenuo jedina dva primjera. A Timur trenutno snima priču o Abrahamu Lincolnu koji se bori protiv vampira, pa je zauzet. Prije dvije je godine ruska adaptacija romana Obytaemy' ostrov (Nastanjeno ostrvo u srpskom prijevodu iz 1988.) potpuno ismijana u ruskoj javnosti.

Kojeg biste redatelja odabrali za Metro?

Finchera, Ridleyja Scotta, J.J. Abramsa, Spielberga.


Razgovarao: Srđan Laterza
foto: THQInsider (flickr)

Možda će vas zanimati
Homepage diktafon 29.05.2013.

Intervju

Što nam imaju za reći pisci, urednici, izdavači, prevoditelji, kulturni radnici i svi ostali?

U fokusu
Homepage 65 26.11.2007.

Ferri i Burattini o Zagoru

"Uopće ne razmišljamo o kraju Zagora, a ja osobno puno nade poklanjam u znanost i medicinu. Nadam se da ću poput Zagora ostati besmrtan", kaže Ferri.

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu