Page arrow

Intervju: Dejan Šorak

Large dejan sorak
Četvrtak
15.03.2012.

Novi roman Dejana Šorka Čovjek bez dna (Algoritam, 2011.) govori o Anti Kartumu, alias Šimi Kuznjecovu, izvjesnom čovjeku koji doista 'nema dno'. On je manipulator, snalažljivac, suradnik tajne službe, redatelj. S vremenom mu posao prelazi u karakter, u krv i narav, pa on postaje nešto apsolutno zastrašujuće - čovjek bez dna (DNA?). On je, naime, sam sistem, duh koji ne staje i ne nestaje. S njim nema izbavljenja.

Dejan Šorak (Karlovac, 1954.) pisac je, filmski i kazališni redatelj te scenarist. Autor je osam filmova od kojih ističemo Malu pljačku vlaka, Oficira s ružom, Dva igrača s klupe te U zemlji čudesa. Nagrađivan je za kazališne tekstove, radio drame i scenarije. Objavio je romane Kontrolna projekcija (triler bez glavnog junaka), Ja i Kalisto (nagrada Sfera za najbolji znanstveno-fantastični roman, a istodobno i roman za one koji baš ne vole SF), Američko-hrvatski u boji (evergreen u tri sveska na više od 1000 stranica) i zbirku priča Gdje je nestala haljina Blažene Djevice Marije Snježne.


Nesuđeni režiser koji umjesto fiktivnih svjetova režira stvarne živote glavni je lik vašeg romana Čovjek bez dna. Kad bih odredio vaš roman kao roman o frustraciji koliko bih pogriješio? O frustraciji koja nužno eskalira u zlo?

Čovjek bez dna, Ante Kartum, uopće nije frustriran. Njemu cijeli život ide odlično i pritom ga sve to što čini i 'režira' jako zabavlja. Kartum je sretan čovjek. Uživa u svojim lažima i manipulacijama, čak i onda kad mu je možda glava u pitanju. Film je bez dvojbe umjetnost najbliža stvarnosti. Kartumova 'umjetnost', međutim, oblikovanje je stvarnosti same. On je, slobodno rečeno, neka vrsta konceptualnog umjetnika. Mnogi umjetnici svojim likovima i djelima čine fiktivne zločine. Kartum je 'umjetnik stvarnosti' čiji su zločini pravi. Njegovo je načelo izvedenica Heraklitovog „Sve teče“. Za Antu Kartuma „Sve laže.“ On laže jer to voli, jer je takav i samo tako može postojati, premda većina njegovih laži nemaju nikakvu stvarnu svrhu, razlog i potrebu. Kao što su iz Oblomova, Don Kihota nastali 'oblomovština' i 'donkihotizam', Ante Kartum je, možda, rodonačelnik 'kartumovštine'. 'Kartumovština' je laž o sebi i svijetu kojom se zamišljena stvarnost kreira u stvarnu stvarnost. 'Kartumovština' je umjetničko stvaranje stvarnoga života. Ante Kartum je dijaboličan jer kreira zlo.

Zanimljiva a možda nenamjerna igra riječi u naslovu vašeg romana, točnije - igra značenja, implicira na problem ili, nazovimo to tako, karakteristiku, fenomen 'kameleonstva' koji obilježava roman Čovjek bez dna. Što bi bilo ono lijepo u kameleonstvu (lako možemo pretpostaviti sve ono loše), s obzirom da se radi o ljudskoj osobini koja je čak na izvjesnoj razini potrebna i tražena.

'Kameleonstvo' Ante Kartuma nema nikakvih doticaja s onime što se obično kod nas drži 'kameleonstvom'. Ante Kartum ne presvlači kapute, ne mijenja ideologije i svjetonazore prema potrebama. On je ne samo čovjek bez dna, već i čovjek bez ideologije i političkih uvjerenja. Njemu je svejedno u kojoj je tajnoj službi i za koga radi. Ne stoga što je profesionalac, već zato što mu tajna služba, bilo koja, osigurava pretpostavku njegovog 'stvaralačkog uzbuđenja', a to su - moć i anonimnost. Ante Kartum je kameleon čija je prava boja nepoznata. On ne mijenja boje da bi se sakrio, kamuflirao, prilagodio, on mijenja boje jer na taj način živi.

Što vam znači pisati angažiran ili nazovimo ga politički tekst, roman? Koga on nužno uključuje, a koga isključuje? Očekuju li takvi tekstovi izvjestan odgovor?

Silna je šteta truda i vremena u demokratskom društvu pisati politički angažiran roman ili režirati politički angažiran film, kad je mnogo jednostavnije i efikasnije sve to reći na ulici ili u medijima. Svoj prvi roman, Kontrolna projekcija, napisao sam dvadeset godina prije objavljivanja u Algoritmu. Te davne 1981. godine trebao je izaći u slavnoj Hit biblioteci Zlatka Crnkovića i bio je zabranjen. Na sreću prije objavljivanja, jer bih umjesto na filmu, kao njegov autor, tad završio u zatvoru. Ipak, ne mislim da je Kontrolna projekcija 'politički angažiran' roman. On je nešto dublje od politike jer inače ne bi preživio dvadeset godina mraka u ladici.

Koja je bila vaša intencija s Čovjekom bez dna? U jednom ste ga intervju nazvali 'bezobraznim tekstom'. Kad pišete, o čemu sve mislite i o čemu sve ne mislite, ako se to smije pitati?

Prije pisanja osmislim koncept, priču, karaktere. Ali kad počnem pisati, pokušavam sebe ostaviti po strani. Puštam junacima da čine i govore ono što oni žele, da zamišljena priča sama sebi da konačni oblik. Čovjek bez dna je doista 'bezobrazan' na izvjestan način, jer nema gotovo nijedne takozvane istine i svetinje koja u tome tekstu nije razvaljena i ismijana demonskom radošću glavnog junaka.

Kako mislite da se današnje 'vrijeme' odnosi prema romanu i prema kulturi općenito?

Kad se na riječ kultura jedan mitski negativac hvatao za pištolj, bilo je u tome neke veličine. Današnje se Vrijeme na riječ kultura hvata za 'Red carpet'. Ne treba čovjek biti Karl Marx pa da shvati da nam se prije dvadeset godina, dok smo se oslobađali i osamostaljivali usput podvalila i revolucija koja je stvorila novu vladajuću klasu od impersonalnih korporacija i 'jamio je' primitivaca. Svim političkim garniturama ne preostaje drugo nego pokorno servisirati tu klasu koja vlada, jer inače ne bi bili ni tri dana na vlasti. Ta nova klasa stvarno vladajućih prezire kulturu, otvoreno je mrzi i čini sve da je zatre gdje god može. Njihov protivnik nije otpušteno radništvo, nisu ulične mase kojih nema niti će ih biti. Njihov je protivnik kultura. Jer koga đavla imaš tražiti u kazalištu, kinu ili muzeju, koji ti je đavo da čitaš knjigu ili ideš na izložbu, umjesto da živiš na jedini svrhovit način, a to je – peglajući kartice po šoping centru i stremeći red carpet idealu života.

Koji kulturni otpor danas može imati adekvatnu recepciju? Kakav je glas 'angažirane umjetnosti'?

Mislim da je angažirana umjetnost promašaj. Pa to 'oni' i hoće. Ne samo da su gospodari naših sudbina i života, nego i da se svekolika umjetnost njima nemoćno bavi. Kulturni otpor je u tome da se nemali broj preostalih Mohikanaca kulture ne preda, nego da uporno, trajno i pod svaku cijenu stvara raznolika umjetnička djela i kulturna dobra ne bi li se preživjelo koje desetljeće tame i istrebljivanja. Ne treba računati na NJIH, možda ni na njihovu djecu, ali unuke već da.

Razgovarao Srđan Sandić
foto: croatia.org

***

Dejan Šorak i Marinko Koščec gosti su prvog ovogodišnjeg Booksinog budoara 'Od korica do korica' koji će se održati u utorak, 20.3.2012., u 19 sati. Razgovor će voditi Miljenka Buljević.

Možda će vas zanimati
Homepage diktafon 29.05.2013.

Intervju

Što nam imaju za reći pisci, urednici, izdavači, prevoditelji, kulturni radnici i svi ostali?

U fokusu
Homepage 65 26.11.2007.

Ferri i Burattini o Zagoru

"Uopće ne razmišljamo o kraju Zagora, a ja osobno puno nade poklanjam u znanost i medicinu. Nadam se da ću poput Zagora ostati besmrtan", kaže Ferri.

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu