Nakon književnosti, filma, performativnih umjetnosti i estrade tribina o publicistici donijela je neku vrstu zaokreta, budući da je manje bilo riječi o opscenom i zabranjivanom, a više o teoretskim prilozima o percepciji seksualnosti u suvremenom društvu te o društvenoj mizoginiji.
Kao i na proteklim tribinama, i ovoga puta sve je započelo kratkim uvodom Irene Lukšić u kojem je govorila o nepoćudnoj leksikografiji, odnosno o rječnicima koji su sadržavali vulgarne i nepristojne riječi i izraze. Riječ je o rusko-engleskim rječnicima koji su se pojavili 60-ih i 70-ih godina prošloga stoljeća, ali koji tada u Rusiji još nisu mogli ući u legalnu distribuciju kako se općinstvo ne bi moralo suočiti sa sablažnjivim izrazima. Irena Lukšić dala je i nekoliko primjera ruskih vulgarnih izraza i uzrečica, od kojih se okupljena publika gotovo počela valjati po podu. Potom je kritičarka Darija Žilić govorila o poznatim feminističkim knjigama i tekstovima.
Žilić je krenula s temeljnim feminističkim tekstom odnosno autoricom, Simone de Beauvoir, i njezinom knjigom Drugi spol iz 1949. godine, koja je na neki način bila ishodištem feminističkog pokreta. Tim djelom, rekla je Žilić, ujedno i završava prvi val feminizma, a autorica polazi od pozicije da se žena u suvremenom zapadnom društvu definira u odnosu na muškarca kao drugo, dakle nekom vrstom negativne definicije koja u sebi kao čvrsti opozicioni oslonac uzima muškarca. Ta knjiga predstavlja veliki zamah na više načina. U njoj autorica eksplicira svu kulturnu mizoginiju na kojoj počiva zapadna kultura i prikazuje koliko su mnogi veliki suvremeni mislioci, kao i oni iz slavne europske prošlosti, zapravo negirali ženu.
Nakon toga govorila je i o djelima američkih i francuskih autorica i poznatim knjigama i važnim tekstovima, od Ženskog eunuha Germaine Greer, O lažima, tajnama, šutnji Adrienne Rich, Sexual Politics Kate Millet, o uredničkom radu Glorije Steinem u magazinu 'Ms' te o beogradskoj autorici Biljani Kosmogini koja se promovira kao queer osoba budući da na taj način pokušava u Srbiji uzburkati javnu scenu.
Posljednji dio svog izlaganja Darija Žilić je posvetila Slavenki Drakulić koja je u nizu svojih tekstova u 80-im godinama ispitivala seksualnost i način na koji se muškarci odnose prema rodnom pitanju. Tako je, kaže Žilić, postavljeno pitanje što je to zapravo donijela tzv. seksualna revolucija kraja 60-ih i što su ustvari postigli ti 68-osmaši. Njeni su tekstovi potakli čitav niz raznoraznih tekstova, publicističkih radova i zanimljivih priloga u novinama, kao i niz polemika. Slavenka Drakulić je pisala i mnoge oglede gdje je zbog zatucanog i mizoginog diskursa napadala mnoge 'cijenjene autore', od Igora Mandića do likova poput Letice, kao i niz drugih uglednika koji su joj se poslije osvetili (dobro je poznato kako), analiziravši njihov seksizam na više nivoa, počevši od samog njihovog rječnika. Analizirala je tadašnju štampu, primjerice skandal oko fotografije golog tijela nogometaša objavljene u Poletu, i cjelokupnu društvenu hipokriziju. Također je odlično analizirala Playboy, neki će danas možda reći i pomalo staromodno s poznatim zaključkom o svođenju ženskog tijela na objekt, no gdje je na kvalitetan način razložila kapitalističko izrabljivanje ne samo žena, već i muškaraca.
U kontekstu pornografskih sadržaja, Žilić je spomenula i činjenicu kako su neke predstavnice tzv. 'drugog vala' feminizma, kao što su Andrea Dworkin ili Catherine MacKinnon, bile žestoko protiv svake pornografije, te su smatrale da treba zabraniti svaki pornografski sadržaj. (Fama da je upravo MacKinnon autorica sulude izjave 'svaki seks je zapravo silovanje' je čista glupost, a zanimljivo je da je ista izjava bila prišivena i Dworkinici. Štoviše MacKinnon je iznijela prilično plauzibilnu tvrdnju da je riječ o izmišljotini Playboya iz 1986. godine, koji je pokušao diskreditirati borbu protiv pornografije u Americi i Kanadi na čelu koje su bile ove dvije osobe. Njihova suluda borba im, doduše, nije donijela niti mnogo saveznica u samom feminističkom pokretu koje su ih proglasile napornim i opasnim prikrivenim puritankama, op.a.). Žilić je spomenula i analizu samih školskih udžbenika od strane Drakulić, gdje je pokazala kako se seksistički odgaja djecu od najranije dobi. Na kraju predavanja zaključila je kako su, nakon re-patrijarhalizacije 90-ih i dominacije hadezeovskog nacionalističkog primitivizma u Hrvatskoj, fenomeni koje je Drakulić primjećivala 70-ih i 80-ih danas nažalost jednako aktualni, a u mnogim slučajevima je stanje još mnogo gore.
Neven Svilar
