Iako je sezona književnih tribina na vrhuncu, publika je, čini se, za ovakve događaje raspoložena otprilike kao za posjet utakmici hrvatskog nogometnog prvenstva ili derbiju druge ženske košarkaške lige. Naime, tribine se na tribini o književnim lobijima u ponedjeljak u Profil Megastoreu u Bogovićevoj ulici zaista nisu tresle; prazan prvi red s jednim radijskim izvjestiteljem koji je premještao diktafon po stolu kako bi se tko od sudionika javio za riječ, zatim nekoliko novinara koji su se rasporedili po za to predviđenom prostoru, dvije prijateljice koje su se smijuljile u pozadini, dok su dojam u smislu posjete popravila tek dvojica konobara kao i jedan nezadovoljni pjesnik koji je stajao u blizini i cupkao nervozno s noge na noge iživciran što se rasprava ne razvija u smjeru u kojem je on to htio, što je pri kraju rasprave i glasno prigovorio zbunjenim gostima.
To što nije bilo nikoga možda je na prvi pogled bilo i pomalo iznenađujuće, i to ne samo s obzirom na činjenicu da je sama tema rasprave bila dosta zanimljiva, već i zbog toga što su sudionici rasprave bili jedno posve zanimljivo društvance koje bi bilo teško zamisliti na jednome mjestu, a među njima je bila i autorica o čijem romanu Hotel Zagorje zaista svi pričaju i za koju bismo mogli reći da je so hot right now, da se poslužimo izrazom kojeg bi upotrijebio neki imaginarni modni kreator. No, nije jedino Ivana Simić Bodrožić bila zanimljiva gošća, to su zapravo bili svi. Tako su na tribini još sudjelovali i Dražen Katunarić, autor također nedavno objavljenog i dosta hvaljenog romana Prosjakinja, zatim pisac Rade Jarak, urednica u Nakladi Ljevak Nives Tomašević, prvi čovjek sajta MVinfo Nenad Bartolčić, dok su sve to skupa vodile Jagna Pogačnik i Jadranka Pintarić koja je i smislila ime tribine sa zaista snažnim epskim potencijalom – 'S kim si, taj ti knjigu hvali'.
Iako se čitava tribina vrtjela oko ovog pitanja, bilo je ovdje čitav niz potpitanja koja zaista treba raspraviti, budući da živimo u zemlji u kojoj je svaki čovjek zapravo maleni kompendij različitih čudnovatih teorija zavjere. Sljedeća su pitanja bila postavljena na tribini, ili se o njima indirektno razgovaralo:
- Dominiraju li našom kulturnom scenom književni lobiji, klanovi i interesne grupe?
- Kako funkcioniraju i kako se očituju u književnoj produkciji? Kakav je njihov utjecaj na recepciju knjige, kritičare, medije, članove žirija?
- Kako ti lobiji i interesne grupe utječu na percepciju pojedinih pisaca i djela u javnosti? Je li važnije imati dobru knjigu ili potporu utjecajnih medija?
- Jesu li "crne liste" urbana legenda ili naša zbilja?
- Pišu li se pozitivne kritike prema načelu "ruka ruku mije"? Zašto se za neka djela i autorske opuse ne može objaviti tekst tipa "car je gol"?
- Koliko je za uspjeh knjige važno kod kojeg je nakladnika objavljena? Koliko sami nakladnici utječu i sudjeluju u formiranju lobija?
- Kako prolaze književni prvijenci objavljeni kod "velikih", a kako kod "malih" nakladnika?
- Tko uopće danas objavljuje samizdate i kakva im je sudbina?
- Je li književnost u Hrvatskoj doista "kolektivni sport"? Zbog čega se pisci gotovo cijelo 20. st. "umrežavaju" pod nekim zajedničkim imenom/pridjevom?
- Koliko pisac pod okriljem grupe gubi od svoje individualnosti, a koju cijenu plaća onaj koji na grupiranje i lobiranje ne pristaje?
- Ostaju li anonimni i/ili marginalni oni koji se ne svrstaju u grupu/klan?
No, nakon nešto više od sat vremena rasprave postalo je jasno kako ona zapravo od samoga početka nije imala niti najmanje šanse, i to ne zbog pitanja koja su zaista interesantna i o kojima vrijedi prodiskutirati. Naime, jedna od prisutnih novinarki odlično je ustvrdila kako je već na početku sve počelo sličiti na nekakav neobičan skup na kojemu sudjeluje petero gostiju od kojih svatko govori drugim jezikom. I nema veze što su svi sudionici pojedinačno zapravo pametno odgovarali na postavljena pitanja, pa smo tako npr. čuli kako u Hrvatskoj ne vladaju nekakvi klanovi, lobiji i interesne skupine, već je naprosto riječ o malenom broju ljudi koji su u ovoj malenoj provincijalnoj kulturi osuđeni jedni na druge te je posve logično da postoje simpatije i antipatije među ljudima koji rade u izdavaštvu i koji se bave književnim radom, dok su kojekakve teorije ipak prenapuhana intriga. U tom smislu je Rade Jarak bio najbliži istini kad je rekao kako svi koji pričaju u pojmovima kao što su 'veliki i srednji izdavači', 'književno tržište', 'književni marketing' i 'PR' zapravo mažu sami sebi oči.
Činjenica jest da svi zapravo živimo iluziju. Riječ je o iluziji književnosti, književnog tržišta, iluziji 'izdavačke industrije', 'široke čitalačke publike', iluziji 'uskog kruga poznavatelja'. Da se poslužimo isluženom frazom koja je sad već stogodišnja baba, živimo u 'hrvatskoj književnoj laži', i to je bila istina početkom 20. stoljeća kao što je istina i sada, uz ponešto izmijenjen kontekst. I u tom smislu palanački mentalitet kojeg je definirao Radomir Konstantinović, a kojeg je ovom prilikom spomenuo Katunarić, zaista jest neka vrsta kontrastne otopine koja se treba ubaciti u ovu frazeologiju baš kao što je medicinari ubacuju u bolesne organe. A bolje potvrde za ovakvu ocjenu cjelokupne hrvatske književne scene od ove tribine zaista nije moglo biti. Na stranu s kvalitetnim i iskusnim voditeljicama koje znaju pronaći zanimljivu temu za raspravu u silnoj poplavi kojekakvih tribina, na stranu sa zanimljivim i relevantnim gostima; dovoljno je pogledati 'slučaj' Ivane Simić Bodrožić.
Naime, na raspravu u kojoj sudjeluje autorica romana o kojem se trenutno 'najviše priča' i kojega su zaista nahvalili svi koji su ga čitali, od književnika preko kritičara i novinara pa sve do 'obične čitalačke publike', dakle na raspravi u kojoj sudjeluje autorica koja je in nije se pojavio nitko. Ako pak to nije dovoljno, trebalo bi možda porazmisliti i o činjenici da se na tribini govorilo o fabriciranom 'slučaju' (koliko god on besmislen i uvredljiv za autoricu romana bio), odnosno o tome da je Simić Bodrožić roman Hotel Zagorje objavila u izdavačkoj kući u kojoj je jedan od urednika njezin suprug, i 'da čitav grad priča o tome kako joj je on, eto izdao knjigu'. Kao, čitav grad trubi o 'aferi', a na tribini nikoga, tumbleweed i cvrčci. Nikoga ništa ne zanima, tek nekoliko novinara koji će proširiti glas da se na tribini u najvećoj knjižari u regiji održala zanimljiva tribina na kojoj su sudjelovali ljudi od pera koji su imali mnogo toga zanimljivoga za reći. Pa će, eto, i javnost biti upućena. I to ne obična javnost, tamo neka tko zna kakva. Kulturna javnost.
Neven Svilar
