Proučavajući povijest The Independent Foreign Fiction Prize, nagrade kojom vrijedni Britanci u fokus stavljaju djela i autore iz Ostatka Svijeta, pronalazimo mnoga znana i neznana imena. Neka od njih se ponavljaju, kao na primjer Javier Marías, Orhan Pamuk (prvi dobitnik IFFP-a iz 1990.), Karl Ove Knausgaard (prošle godine na širem popisu, a ove u finalu), Yoko Ogawa, David Grossman, Ismail Kadare, pa Murakami i drugi.
László Krasznahorkai, prošle 2013., našao se na širem popisu s romanom Sátántangó ili Sotonski tango, u originalu objavljenim 1985., ali nije dospio među finaliste.
Godinu ranije, 2012., i Peter Nadas je na širem popisu, ali ni njega nema u finalu i to s Paralelnim pripovijestima, po našem skromnom sudu (možda smo susjedski pristrani), jednom od važnijih romana dvijetisućitih.
Među imenima pronalazimo i autore S Ovih Naših Prostora (SONP): Daša Drndić u finalu 2013. (Trieste), Saša Stanišić na širem popisu 2009. (Kako vojnik popravlja gramofon) i Dubravka Ugrešić u finalu 2006. (Ministarstvo boli). Čini se premalo, ali isto tako čini se i da je premalo autora i djela S Ovih Naših Prostora prevedeno na engleski – jezik koji je toliko dominantan da se svi drugi jezici prema njemu čine kao mali (čak su i u mnogoljudnoj Kini prije izvjesnog vremena izdali proglas kojim se zabranjuje upotreba anglicizama u novinama, knjigama i internetskim stranicama, a u svrhu očuvanja čistoće svog jezika).
No, kako vidimo, stvari se ipak pokreću. Sve više pisaca SONP-a pronalazi put do prijevoda. Knjiga prevedena na bilo koji jezik započinje novi život koji ponekad može biti zanimljiviji nego onaj prošli. Da, knjiga se prevede i da, ponekad čami na polici s drugim knjigama iz egzotičnih zemalja, ali nikad ne znaš – jednog dana možda će baš pred tom policom zastati braća Coen.
"Gle, Ethane", Joel će bratu.
"Kaj?"
"Knjiga priča od nekog autora iz Croatije, doima se zanimljivo, no, pogledaj."
"Hmmm, daaa… fino, neka netko nazove tog Romana Simića Bodrožića i otkupi prava."
"Imaš pravo, Ethane, bolje promptno reagirati, nego da nam to ispred nosa pokupi Wes Anderson."
"Ili Paul Thomas Anderson, bajdvej, jesu oni isto braća?"
"Tko to, Wes i Paul Thomas? Brijem da nisu, ali nikad ne znaš, Ethane, nikad ne znaš s tim Andersonima."
Eto, zato je, između ostalog, dobro da se prevode naši autori na engleski. Ne samo radi širenja književne nam riječi po svijetu, već i radi Hollywooda! Kao takvog.
foto: The City Project
