Provodeći i po šest sati na dan u knjižnici gdje odlazi roštati po arhivama proučavajući Zagreb s početka dvadesetog stoljeća, Damjan bijaše tjeskoban. Iz tjeskobe izmigolji se i osjećaj srdžbe. Lako je u današnje vrijeme biti pisac, mrsio je sebi u bradu poput kakva monaha što godinama življaše u isposničkoj ćeliji. Google informacije čini predostupnima (može li se, zapita se, biti predostupan) i literati te blagodati obilato koriste.
Pa čemu je to spodobno? Sjediš doma u pidžami na pruge i prikupljaš građu za roman! Kaj god ti srce ište, tu je. Sam upišeš u Google i voilà – podaci se izlistavaju pred tvojim šućmurastim očima kao teniski ili nogometni rezultati na teletekstu.
Damjan se grozio guglašenja. Stoga je po građu za svoj novi roman odlazio u knjižnicu kao da je u osamnaestom stoljeću. Bijaše uvjeren da na ovaj način štiti dostojanstvo i ugled svetog književničkog poziva. Jer, dečki moji, fakat je to poziv. Neka viša sila, angeli na priliku, banu ti u sanak i pozovu te gromkim, bahatim glasom: "Ti buuuuš piiiiisaaaac! Ču li me črve zemaljski, Damjane? Zmišljaval buš priče, tak da drugi imaju kaj čitat na plažiiiii…"
Kak bi to bilo da su Kafka ili Joyce na raspolaganju imali Google? U ono vrijeme, a bogami i kasnije, sve do faktički prekjučer, ak nekaj nisi znal lijepo si se moral pomučit da doznaš. A danas je to dječja igra. Izvadiš mobač, odeš na Google i odmah ćeš doznati sve. Ne samo gdje je rođen Miki Rapaić, već i kad je rođen, koliko je utakmica odigral za koji klub, koliko golova zabil – sve. Ne moraš ni znati kak se točno piše to kaj tražiš. Google će promptno reagirati: Ah, šašavče, sigurno ste mislili - Evan Rachel Wood?
Nije ni Damjan od kamena. S vremena na vrijeme đavli interneta prišapnu mu: Alo, borac! Da, ti, s kozjom bradicom, tebi govorim – uguglaj to, dugoročno gledano uštedjet ćeš milijune sati.
I baš kad gadno zapne, a knjižničarke već uzimaju kabanice i pletivo spremajući se zakračunati knjižnicu, kad ni sam više ne zna gdje bi našao ono što traži, kad ga očaj napokon izdominira, a prva suza očajnica klizne niz napaćeno mu lice, maši se i on Samsunga, ode k djedu svih tražilica i krišom, da ga nitko ne vidi, utipka željeni pojam.
"Jesen ti bingulicu i progresu i književnosti dvadesetiprvog stoljeća", opsuje tiho.
foto: Duncan Hull
