Svi koji ste gledali Cidade de Deus (Fernando Meirelles), po IMDB-u jedan od 25 najboljih filmova ever, ili Tropa de Elite i Tropa de Elite 2 (José Padilha), znaju da Brazil nije samo zemlja magijskog nogometa, a ni tropski raj kako je jučer na otvaranju 13. FEKP-a izjavio Joao Paulo Cuenca.
I ova bajkovita, daleka zemlja ima svoju itekako mračnu stranu: nasilje, kriminal i siromaštvo u prenapučenim favelama sušta su suprotnost prizorima s Copacabane, a proteklih tjedana svjedočimo i vijestima o prosvjedima protiv predstojećeg svjetskog prvenstva u nogometu i Olimpijskih igara koje se također održavaju 2016. u Brazilu.
No, kako čujemo od naših gostiju, brazilski knjigoljupci nisu baš ludi za temama iz brazilske svakodnevice. Slično kao što ni dio hrvatskog čitateljskog puka nije zainteresiran za teme iz hrvatske, također ne baš vesele svakodnevice. Na neki način to i ne treba čuditi. Ljudi se, između ostalog, sklanjaju u literaturu ne bi li umaknuli stvarnosti, a onda – BUUM! – ova ih opet zapljusne kao težak pljusak.
Istovremeno, strani izdavači žele upravo suprotno – priče poput Cidade de Deus, u brazilskom slučaju, ili one teške, nasilne, balkanske priče u našem slučaju. I što je činiti sirotom autoru? Zabavljati zapadnjake pripovijestima o obračunima bandi u brazilskim favelama ili na primjer o talijanskom glumcu Marcellu Mastroianniju? Cuenca se u jednom od svojih romana odlučio za opciju broj dva i kako doznajemo – to mu nije olakšalo put do prijevoda.
Težak je kruh književni, a kad smo već kod književnosti i Brazila, dojaviti nam je da su od četvoro najavljenih književnika iz Brazila stigli njih troje. Paula Parisot morala je otkazati put u zemlju šljivina cvijeta.
No, Maia, Cuenca i Carrascoza su došli. Želimo im da se dobro provedu, te možda prikupe materijala za pokoju priču ili roman.
izvori: Večernji list, FEKP
foto: J. P. Cuenca (ASCOM)