Sve vas koji ste čitali Vampira Borisa Perića razveselit će vijest da je nova Perićeva knjiga D'Annunziev kod njen svojevrsni nastavak, a na jučerašnjoj promociji u Booksi najavljen je i teći završni dio koji se tek planira. Tom novom knjigom Perić se zaokružiti svoju priču i zanimanje za krv.
Drugi dio trilogije D'Annunziev kod koji je objavljen u Biblioteci '21' Naklade Ljevak koju uređuje Edo Popović pridobio je, čini se, mnoge koji su je uzeli u ruke.
Jedni od prvih čitatelja bili su Borivoj Radaković i Sibila Petlevski koji su jučer iznijeli svoje dojmove o knjizi, redom pozitivne i afirmativne. Radaković je knjigu smjestio u kontekst recentne književne produkcije, prvenstveno blogerske, koja je hitra, brzopotezna i lakoprobavljiva što nikako nisu pridjevi koji bi se mogli primijeniti na D'Annunzia. Perićeva knjiga dijelom upada u žanr fantastike, kod nas vrlo dobro ispisan, no samo polovicom svog sadržaja, dok je druga polovica jučer uspoređena s poetikom Petera Handkea, temom Perićeva diplomskog rada.
Za Perića je kritika još kod Vampira isticala da je u stanju napisati kompleksan roman koji primarnom motivu vampirizma prilazi iz ponešto drukčijeg, ozbiljnije kuta (Jagna Pogačnik u Jutarnjem listu), a upravo je tu sposobnost potvrdio D'Annunzievim kodom.
Inspiriran pjesnikom Gabrielom D'Annunzijem koji je sa svojom bandom ušao u Rijeku i okupirao je, D'Annunzijem kao svojevrsnim krstiteljem fašizma i pretečom avangarde, Perić piše o Europi, o onom neuhvatljivom i onostranom, o demonskim silama koje vladaju ljudima i prostorom. Knjiga predstavlja alegoriju današnje shizofrene Europe i njezine bipolarne svijesti.
Iako je Perić na promociji proglašen strastvenim kolekcionarom bizarnih literarnih i povijesnih detalja, svoje literane fascinacije čitatelju servira na jednostavan, jasan, zanimljiv i čitak način pa nije potrebno poznavati cijelu povijesnu pozadinu niti lik i djelo Gebriela D'Annunzija kako bi se uživalo u priči.
Vampiri, vampirizam, demonske i sotonističke sile i zavjere, horor, monstrumi, tajni kodovi i ostali pomaknuti motivi i detalji ukopani su duboku u realnost i našu suvremenost - Zagreb, Kringu, Pazin, Rijeku ili Europu.
Boris Perić ne bježi od stvarnosne proze samo joj prilazi iz jednog drugog kuta.
