Postmodernisti smatraju da se više ništa novo ne može napisati. Ne znamo bi li se kanadski pjesnik Christian Bök složio s tim, ali možemo biti sigurni da bi njegov pothvat zapanjio i najskeptičnija postmodernistička gunđala. Naime, nakon 11 godina rada, Bök je uspio napisati pjesmu 'Ksenotekst', i to na zavojnici DNK koja je potom umetnuta u bakteriju. Bökova pjesma funkcionira tako da će njegova poetska DNK potaknuti bakteriju da stvori određeni protein koji će, nakon što bude dekodiran, predstavljati jedan stih. Drugim riječima, Bök ne samo što je stvorio prvu pjesmu napisanu na DNK, nego je i stvorio prvu pjesničku bakteriju.
Bök je inače profesor kreativnog pisanja, a da bi uspio u svom projektu, godinama je izučavao biokemiju, genetski inženjering i proteomiku. Objašnjavajući svoju motivaciju za ovaj projekt, Bök je rekao: "Čudi me to što će pjesnici nastavljati pisati o svojim razvodima čak i onda kad roboti budu uzimali fotografije narančastih etanskih jezera na Titanu. Nema pjesama o tome, kao ni o spuštanju na Mjesec što je vjerojatno najveće postignuće bilo koje vrste na našem planetu. Da su antički Grci napravili brod koji ide do Mjeseca, možete biti sigurni da bismo imali ogroman ep o tome."
Bökov prvi pokušaj bio je neuspješan budući da je bakterija odbacila njegovu DNK. Bök je tad razočarano rekao: "Nisam uspio stvoriti prvog mikroba - pisca, nego sam stvorio prvog mikroba - kritičara." Međutim, sad je potvrđeno da je bakterija dobro primila DNK. Bök je najavio da će najranije 2014. izaći knjiga Ksenotekst koja će sadržavati uzorak bakterije, te eseje i pjesme o projektu.
O detaljima projekta, stihu kojeg je upisao u bakteriju i o Bökovim drugim pjesničkim eksperimentima (poput ovog kojeg vidite na slici uz ovaj tekst), čitajte više ovdje.
izvor: Macleans.ca
foto: workflo
