Iz tiska je upravo izašao prvi broj književnog časopisa za znanstvenu fantastiku i teoriju – Ubiq. Riječ je o časopisu koji namjerava popuniti prazno mjesto na sceni nastalo davnim gašenjem Siriusa i neaktivnošću Future. Horda domaćih autora znanstvene fantastike i fantastike dobila je novo mjesto na kojem će moći objavljivati svoje radove. Borba za primanje SF&F-a u područje kanona se nastavlja. Povodom izlaska časopisa, napravili smo intervju sa dvojicom njegovih urednika – Aleksandrom Žiljkom i Tomislavom Šakićem.
Na Interliberu je održan okrugli stol na temu sudbine književnih časopisa u regiji. Premda je rano govoriti o tome, kako vi vidite sudbinu Ubiqa?
Žiljak: Nisam čovjek koji raspravlja o sudbinama, niti nad njima naričem. Zacrtam si određeni cilj i radim ga. Činjenica je da kod nas knjiga ovisi o državnoj potpori, a ne direktno o džepu kupaca, ali mislim da jednostavno treba raditi, imati kvalitetnu produkciju i onda će i sudbina časopisa biti prilično zagarantirana. Kad gledate američke SF časopise i oni imaju dosta problema. Otprilike 10-15% bilježi pad pretplate. Međutim, izgleda da je velik prigovor upravo na kvalitetu priče. Prema tome, mislim da postoji sudbina časopisa. Može se eventualno mijenjati medij prezentacije itd. Jedanput kad se razradi sustav prodaje književnog teksta preko interneta i kad to bude nešto pouzdanije, a ne ono 'metnem na internet pa je to praktički javna domena', onda ćemo možda moći raspravljati o prijelazu s tiskanog na digitalni oblik.
Futura je skoro pa ugašena, i ona kao oblik kiosk izdavaštva životari već dugo vremena. Kako će Ubiq sa svojom periodikom od dva broja godišnje izdržati nalet troškova i svih ostalih radosti izdavaštva?
Šakić: Stvar je upravo u promjeni koncepcije. Hrvatska je premala zemlja da bi išta opstalo tržišno i razlika između Future i Ubiqa je ta što je Ubiq zamišljen primarno kao književni časopis koji bi bio poput Književne republike ili Republike, Kamova ili splitskih Mogućnosti. Zbog toga je ušao u sistem potpora Ministarstva kulture te će objavljivati dva broja godišnje, s minimalnim uredničkim i autorskim honorarima i nakladom od par stotina primjeraka. Časopis cilja na drugačiju strukturu publike od one komercijalnijih časopisa poput Future, Siriusa, ili Asimov'sa. U tom kontekstu je sudbina Ubiqa puno svjetlija. Sistem državnog podupiranja književnosti nije baš jasno proveden do kraja, pa potporu dobiva gotovo sve, a ne ono što bi trebalo. Država bi trebala podijeliti komercijalno izdavaštvo i kiosk izdavaštvo koje bi trebalo prepustiti tržištu, trebala bi procijeniti koji su autori bitni, koji su prijevodi bitni, itd. Zapravo, u tom je kontekstu sudbina Future očekivana jer je to književni časopis koji bi mogao imati prilično veliki uspjeh da postoji interes izdavača. Činjenica je da je Futura objavila tri-četiri broja u zadnjih pet godina, a jedino redovitim i jakim ritmom izlaženja, kao što je slučaj Zagora ili Alana Forda, može se opstati na kioscima. Problem Future je u tome što se njezin izdavač prvenstveno bavi stripovima, i pokazuje premalen interes za znanstvenu fantastiku, a htio je proširiti dijapazon svog izdavačkog sektora i na SF.
Što se tiče teorijskog materijala u časopisu, izdvaja li se već sad neki dominantan smjer?
Šakić: Ne može se reći da postoji dominantan smjer, uglavnom zbog toga što se radi o okupljanju ljudi koji se bave teorijom i privatno vole SF, a do sad se nisu bavili teorijom SF-a ili zato što nisu imali prostora ili zato što nisu imali poticaja ili su od toga čak zazirali. Trenutno je pristup jako šarolik. Darko Suvin, vodeći teoretičar SF-a u svijetu, poslao nam je dva svoja engleska teksta iz inozemstva na prijevod. On je kao kritičar SF-a i pripadnik teške struje sedamdesetih zapravo utemeljio teoriju SF-a. Imamo Zorana Kravara koji se bavi antimodernizmom, imamo bibliografiju, imamo kritički tekst o Šufflayu, znači jedan široki dijapazon pristupa. U budućnosti ćemo nastojati ići nekim smjerom koji je bliži nekim svjetskim trendovima u teoriji, uglavnom neke postmoderne teorije.
Kakve su reakcije unutar internih krugova i u scenskom fandomu?
Žiljak: Pa, ljudi koji su do sad vidjeli časopis vrlo su zadovoljni. Časopis se pojavio tek na Interliberu tako da se u neke šire krugove još uvijek nije probio. Međutim, od samog je početka postojao veliki interes i podrška časopisu. No, za potpuniju ocjenu časopis mora neko vrijeme kolati u tim krugovima. Smatram da su priče koje se nalaze unutra na nivou onih koje su bile u Antologiji (Šakić i Žiljak urednici su knjige Ad astra - Antologije hrvatske znanstvenofantastične novele 1976.-2006., op.a.). Mislim da će časopis biti jako dobro prihvaćen, no kakva će biti reakcija publike van one kanonske teško je reći. Nažalost, naša je scena dosta isfragmentirana. Imate dio ljudi koje zanima domaći SF, domaće stvaralaštvo, bilo kao čitatelje bilo kao stvaraoce. Njih zanima i širi pristup svemu tome. A postoje i ljudi koje sve to skupa ne zanima. Oni od čitavog ovog svijeta spekulativnog stvaralaštva, jer više se ne može govoriti samo o SF-u, najčešće uzimaju samo jedan, uglavnom komercijalni aspekt sadržaja, recimo gejming – igre, a drugo ih ne zanima i mogu reći da u pojedinim slučajevima nastupaju otvoreno neprijateljski. Na nama je da se nadamo da bi ih časopis ovakvog tipa mogao, 'ajmo reći, prosvijetliti.
Što od priča nalazimo u prvome broju, postoji li tu dominantna tematika?
Žiljak: Neće postojati ako se mene bude pitalo. Zanimaju nas svi žanrovi spekulativne književnosti. Ubiq je definiran kao časopis za znanstvenu fantastiku, međutim ovdje se pojam 'znanstvena fantastika' koristi u najširem smislu, u obzir dolazi i fantasy i horror i ono što se naziva literarna fantastika. Kako vidim iz ovog prvog broja, uglavnom smo dobili stvari koje definitivno spadaju u znanstvenu fantastiku s mogućim izuzetkom jedne priče koja je više horrorski orijetnirana. Riječ je o fantastici koja se odmiče od znanstvene spekulacije i bavi se ljudima, psihologijom likova i njihovim odnosima koji su postavljeni u nove svjetove i slično. Interesantno je da su od tri muška autora dva napisala military SF i to vrlo zanimljiv. Imamo jednu priču vezanu za putovanje vremenom, jednu klasičnu priču 'ludog profesora' i nekoliko priča koje bih ja složio u space opere, recimo Milenu Benini i Ivu Šakić-Ristić. Sve skupa je ipak jedna spekulativna književnost koja je više orijentirana prema likovima, prema čovjeku. Mislim da je to vrlo dobro s obzirom na to da je starija hrvatska znanstvena fantastika, ranih osamdesetih, tu imala malih problema.
Odakle potreba da se stvori časopis za ovako uzak teorijski diskurs? Što je sprječavalo da se isti teoretski tekstovi nađu na stranicama Foruma, Republike, itd.?
Šakić: Činjenica je da postoji jedan zazor prema području znanstvene fantastike kao polju trivijalne književnosti. Ubiq svojim specifičnim segmentom želi pokazati da je hrvatski SF dobrim dijelom ispred dobrog dijela hrvatske književnosti. Njegov književni blok pokazuje ono što je spomenuo (na promociji op.a.) kolega suradnik dr. Nikica Gilić da SF više nije klasična fantastika. Klasične teme su se već odavno pretvorile u čisti pulp ili trivijalu. Relevantna je znanstvena fantastika zadnjih desetak godina dobrim dijelom postmoderna, postfeministička i postkolonijalna. Klasični SF umire jer ga u Americi više nema. Čitatelji napuštaju žanr, a časopisi gube svoje pretplatnike. Zajednička točka novih tema je pitanje identiteta, a to je bit svih postmodernih teorija, od feminizma do queera i nadalje. Ovaj tekstualni dio dobro pokazuje da se hrvatski SF nalazi u nekakvoj avangardi ne samo domaće književnosti nego i svjetske. Hrvatski SF ima jednu od najjačih i najrazvijenijih scena u europskim okvirima. Kad uzmete novelu Darka Macana i Tatjane Jambrišak, to je nešto što je u trendu ili ispred trenda, odnosno u duhu onoga što nastaje u najmodernijim i najavangardnijim SF krugovima u Americi.
No, scena i dalje ostaje zatvorena?
Šakić: Scena je zatvorena jer je opterećena tradicijom. Zbog toga je Ubiq zamišljen kao časopis koji će pokazati hrvatsku znanstvenu fantastiku ne kao klasičnu već više kao spekulativnu fikciju. Znači, vrlo visoko književno razvijenu praksu tekstualnog stvaranja. Možda neke od novela mogu upadati u space operu, ali kažem, glavno pitanje u njima je pitanje identiteta koje je obrađeno na vrlo visokoj razini. Prije dvadesetak, tridesetak godina ovakve novele ne bi prošle u časopisu, no što je još važnije ne bi ni nastale. Naša je scena vrlo jaka, a do sad nije imala časopisa koji bi to predstavljao. Mi ne vjerujemo u širu publiku ovog časopisa. On neće ići na kioske. Moći će ga se kupiti preko pretplate i u knjižarama. Uostalom, časopis je dizajniran na prilično efektan način (dizajnirala ga je Milena Mikulić op.a.) koji odgovara predodžbi ustaljenih književnih časopisa.
Kako je došlo do suradnje s Odsjekom za komparativnu književnost Filozofskoga fakulteta u Zagrebu?
Šakić: Nije to suradnja s Odsjekom koliko suradnja s ljudima. Ja sam tamo studirao, a činjenica je da je taj odsjek avangarda hrvatskog sveučilišta. Sve postmoderne teorije preko tog odsjeka su uvedene u hrvatsku kulturu i na tom odsjeku se najintenzivnije o njima raspravlja. Bilo je logično tamo tražiti suradnike. Obratio sam se svojim profesorima i prijateljima, ljudima koji se bave hrvatskim SF-om. Doktor Suvin koji je prof. emeritus na fakultetu u Montrealu otišao je u Montreal sa Odsjeka za komparativnu književnost.
Idući broj izlazi u travnju. Kako dalje?
Šakić: Što se tiče teorijskog djela planovi su malo dulji jer je dr. Suvin najavio prijevod svoje ključne i klasične knjige Teorija SF-a na hrvatski, ali on i dalje radi, ima niz članaka po raznim časopisima, tako da ćemo u iduća dva broja premijerno predstaviti njegov najnoviji rad o teoriji fantasyja. Zoran Kravar priprema nastavak svojih tekstova o Tolkienu, vjerojatno za treći broj. Od drugih stvari nadamo se da ćemo preko vanjskih poznanstava i sličnih kontakata doći do Frederica Jamesona i stranih teoretičara. Što se tiče novela tu je stvar jednostavna. Mi već sad od vodećih autora imamo dovoljno novela za drugi i treći broj. Imamo Darka Macana, Tatjanu Jambrišak, Terezu Rukober i druge i mlađe i starije autore. Zapravo će do najvećeg pomaka doći u bibliografskome dijelu. Radit ćemo na reprintima zaboravljenih klasika, od samih početaka. Od tih stvari ističem jedno zanimljivo otkriće, to je kratki roman Arkun Vladimira Nazora koji po našoj analizi pripada u fantasy žanr odnosno u 'mač i magiju' (swords and sorcery). Za one koji ne znaju, riječ je o žanru kojeg je kasnije proslavio Conan barbar.
Razgovarao: Matko Vladanović
