Albaharijeva Ćerka dio je autorova svojevrsnog troknjižja ili možda nekog novog ciklusa (zajedno sa prije objavljenim romanima Ludvig i Brat) u kojem redukcijom do ekstrema raspravlja o životu, književnom pogonu i obiteljima kao i o preklapanju ili nesrazmjeru tih triju odrednica.
Nulta točka koju će u Ćerki Albahari iskoristiti da isplete priču o smislu, pisanju i svojti jest ponešto drukčije baždarena od njegovih dosadašnjih i već donekle očekivanih autorskih idiosinkrazija. Ovdje je to erotika. Prvotna nevjerica kojom je (realni srpski) literarni pogon dočekao Ćerku – u stilu kud-baš-i-on – pa zatim i prešutna indiferentnost u kritičkoj recepciji (još jedna postmodernistička stilska vježba!) kao da je otežala da se u tom novom Albaharijevom uratku dospije do poetološke ravni koju sam roman uzima kao svoju vlastitu mjeru i cilj.
Poetički credo romana – Ma kakav ud, kurac je to, kurac! – upućuje na jedan iščašeni i nervozni pragmatizam kojem se Albahari približava uprizorujući i ispitujući u romanu jednu izreku američkog filozofa Georgea Santayane o beskorisnosti života i umjetnosti.
U sredini u kojoj su majka i spolno općenje dio svakodnevne poštapalice, jebanje-kćerke znak je nezamislive i nedostupive prakse, a Ćerka u analogiji s time jest eksperiment u jednom nečuvenom žanru jebanja-u-mozak. Eksperiment jedne nove plastičke i pragmatične literature.
S Davidom Albaharijem, u sklopu programa Književni budoar, razgovar će Miljenka Buljević i Petar Milat.
Književnu kritiku Ćerke koju je za booksa.hr napisao Saša Ćirić možete pročitati ovdje, a izvrsnu Albaharijevu priču koja se događa ni-manje-ni-više nego pred Booksom potražite ovdje.
"Druženje s Davidom nije bio mitski susret s intelektualnom gromadom ni pasivno prisustvovanje autorskom monologu, nego naprosto ugodan razgovor."
