Za početak, možeš li nam objasniti analogiju naslova tvoje zadnje knjige Ništa sljezove boje s knjigom Branka Ćopića Bašta sljezove boje?
Naslov za moju knjigu smislio je Lucić (Predrag, op.a.). Ja sam mislio da će se knjiga zvati prema jednoj od priča 'Kao da ništa nije bilo'. Zadnja priča u knjizi priča je o Branku Ćopiću. Mislim da ovaj naslov jako dobro oslikava atmosferu knjige – njezinu turobnost.
Možeš li nam reći nešto više o knjizi, odnosno o pričama. Kako su nastale, s kojom idejom?
Svaka priča u knjizi može funkcionirati samostalno, no uz to postoje neke niti koje priče tanašno povezuju i daju im jednu dodatnu dimenziju, dodatno svjetlo i dodatno značenje. Svaka se od ovih priča mogla razviti u roman, ali mi se forma s tri malo duže priče učinila najprimjerenijom da ispričam ono što sam namjeravao ispričati.
Prva je priča, za razliku od druge dvije, vrlo bajkovita i alegorijska. Imena likova su neobična. To je poprilični odmak od Cirkusa Columbije.
U prvoj je priči prostor nedefiniran, govorim o sjeveru i jugu, ambijent je neutralan, priča je mnogo načelnija i može funkcionirati bilo gdje. U suštini, ona ima veze s realnošću i s nama, ali sam je namjerno napravio univerzalnijom tako da može funkcionirati bez obzira na nas. Imena mi nisu bila bitna. Bilo mi je bitno da ih se ne može povezati sa stvarnim mjestima.
U toj si se priči priklonio tradiciji bosanskog pripovijedanja.
To mi nije bila namjera. Ako je tako ispalo, to je produkt čitanja tuđih knjiga i mog osjećaja za pripovijedanje. Nije mi potpuno jasna ta odrednica bosanskog pripovijedanja. Ima mnogo pisaca iz Bosne koji su pisali na različite načine. Usporedite Andrića i Džamonju. Nisam odlučivao o tome kako ću pripovijedati, to je više došlo iz osjećaja i čitalačkog iskustva.
Sve tri priče povezane su motivom rata koji je bio tema i u tvom romanu Cirkus Columbija. Ostaje li rat tvojom trajnom inspiracijom?
Rat je u podtekstu svake priče. Svjestan sam da to postaje pomalo naporno i dosadno. No, mene je taj rat u potpunosti promijenio i želim još pričati o tome. Radi se o momentu u životu koji je na mene imao najveći utjecaj. Ne shvaćam to opsesijom i bolešću i ne pišem iz terapeutskih razloga. To nije nešto čega se želim riješiti. To ima veze s artikuliranjem neke unutrašnje potrebe koja me tjera da pišem.
Na kraju knjige piše da si za potrebe pisanja koristio autentične dokumente. Na koje se dokumente to odnosi?
Ostavljam čitatelju da procijeni jesu li dokumenti autentični ili sam ih izmislio za potrebe priče.
Što je s autobiografskim elementima - djetinjstvo, dječaštvo, Bosna, mala sredina?
Sve što pišem na neki je način autobiografija. Svaki lik ima nešto moje, neku moju emociju. Svaka rečenica ima nešto moje. Jesu li se ti događaji uistinu i dogodili, potpuno je nebitno. Bitno je da je u knjizi najviše moje ono što nije stvarno - ne likovi i događaji, već atmosfera i ambijent. Ono što je između rečenica, ono što se događa u glavi čitatelja – to sam ja.
Knjigu je objavio 'Feral Tribune' nakon poduže pauze s izdavanjem knjiga. Kako stoje stvari u toj izdavačkoj kući?
Nisam najbolja adresa za to pitanje. Volio bih da Feralova biblioteka počne intenzivnije objavljivati. Ostat ću vjeran Feralu. U Feralu pišem, tamo su mi prijatelji, nešto mi znači u životu. To je stvar poštenja.
Kakve su kritike i komentari na knjigu?
Tek su jučer poslani recenzentski primjerci. Do sad su knjigu pročitali samo moji prijatelji koji su nekritički nastrojeni i nisu relevantni pa ne bi bilo pristojno prenositi njihove kritike.
Za Cirkus Columbija dobio si nagradu 'Meša Selimović'. Očekuješ li kakvu nagradu i za ovu knjigu?
Nisam očekivao Mešu. Bio sam u konkurenciji s Nikolaidisovim Mimesisom i Jergovićevim Dvorima od oraha. Ne očekujem nagradu, niti mi je pretjerano bitna. Ne želim zvučati prepotentno, ali bitno mi je da je knjigu pročitalo petero ljudi koji mi nešto znače u životu i da njima moja knjiga nešto znači.
Smatraš li se još uvijek više novinarom nego piscem?
Da, još uvijek se smatram prvenstveno novinarom. Da se ovakve priče mogu objavljivati u novinama, ne bih pisao knjige.
Kako sad gledaš na Cirkus Columbija?
Skoro da me više uopće ne zanima. Zanima me, na primjer, Mesićeva biografija. Htio bih ponovno napisati tu knjigu, jednom kad ću imati više novaca za istraživanje. To ću napraviti kad-tad. Zanima me kako će Tanović napraviti film. Prva klapa pada 1.11. u Imotskom. Ostalo ne znam, nemam ništa s tim filmom.
Na čemu trenutno radiš?
Pišem za Feral svaki tjedan i to mi je dovoljno.
Razgovarala Miljenka Buljević
Dossier o Ivici Ðikiću možete pročitati ovdje.
