Jerome David Salinger preminuo je 27. siječnja u svom domu u Cornishu, savezna država New Hampshire, uslijed naglog pogoršanja zdravstvenog stanja tijekom oporavka od operacije kuka, kojeg je slomio u svibnju prošle godine.
Salinger je bio jedna od najprepoznatljivijih ličnosti svjetske književne scene i američka pop-ikona. Srednjoškolci su ga upoznavali preko Holdena Caulfielda, čiji je cinični pogled na svijet mnoge od njih potakao na preispitivanje vrijednosti, a neke i na temeljitije upoznavaje sa suvremenom književnošću. Roman Lovac u žitu, objavljen 1951., postao je kulturološkim fenomenom, a još se i danas njegova engleska izdanja godišnje prodaju u četvrtmilijunskoj nakladi. Glavni junak Holden, ikona mladenačkog bijesa, nakon što je izbačen iz privatne škole, odluči provesti vikend u New Yorku, završivši na kraju u ludnici.
Salingerovo skrivanje od javnosti već je anegdotalno, dva su mu braka propala, ubojica Johna Lennona obožavao je Lovca, a javnost je gutala i priče o njegovom burnom obiteljskom životu iz pera članova obitelji koji se nisu lako nosili s ekscentrikom opsjednutim istočnjačkom duhovnošću. Iako od 1963. nije objavio ništa i više od pola stoljeća nije viđen u javnosti, Salingerova elvisovska karizma poticala je konstantno zanimanje. Ironično, osoba koja je toliko truda uložila u skrivanje od ljudi, uspjela je taknuti mnoštvo čitatelja, neovisno o generacijama.
Salinger se rodio na Manhattanu na Novu godinu 1919. Marie, majka škotsko-irskih korijena, postala je Miriam, prihvativši židovstvo udajom za Sola, prodavača košer sira i mesa. Salingerov glumački talent ispoljen u mladosti nije ga odveo na pozornicu: neko je vrijeme proveo na vojnoj akademiji, a neuspjeli pokušaj studiranja zamijenio je trgovačkim poslom u koji ga je uveo otac, poslavši ga u Austriju, koju je napustio tek mjesec dana prije Anschlussa. Vrativši se u SAD počinje intenzivnije pisati. 1941. Salinger započinje vezu s nećakinjom Eugenea O'Neilla, Oonom, ali ga je ova pripadnica visokog društva ubrzo zamijenila Charliejem Chaplinom. Iste godine The New Yorker mu prihvaća 'Slight Rebellion off Madison', priču u kojoj se prvi put pojavljuje Holden Caulfield. Međutim, slobodnjačka atmosfera priče nije bila podesna za Ameriku koja je upravo pretrpjela Pearl Harbour, pa je priča objavljena tek 1946.
Tijekom 1942. Salinger je unovačen, a ratovanje u Francuskoj poslužilo mu je i kao prilika da upozna Ernesta Hemingwaya, tada ratnog reportera u Parizu. Svoje je poznavanje njemačkog i francuskog iskoristio za ispitivanje ratnih zarobljenika kao član kontra-obavještajne jedinice.
Godine 1948. objavljuje Savršen dan za banana-ribu, u kojoj se prvi put spominje vodviljska obitelj Glass, uz Caulfielda još jedno opće mjesto Salingerova opusa, koja će se pojavljivati u zbirkama Franny i Zooey (1961.), Visoko podignite krovnu gredu, tesari (1963.) i Seymour: Uvod (1963.). Sve ih je redom obilježila Salingerova sklonost zen-budizmu i hinduističkom misticizmu. Godine 1948. izdan je Uncle Wiggly in Connecticut, a sljedeće godine kritika je sasjekla njegovu filmsku adaptaciju My Foolish Heart. Tu su i korijeni Salingerova kategoričkog ne filmskoj adaptaciji Lovca, kojeg je, nakon što ga je duže vremena povremeno pisao, odlučio krajem četrdesetih i završiti. 1951. svijet je upoznao Holdena Caulfielda, njegovu adolescentsku tjeskobu i saznao kako je neslavno završio njegov vikend u New Yorku. Salingerovi epigoni izrodili su na stotine Holdenovih karikatura. Iako iz današnje perspektive izgleda ponešto ofucan, kao vrlo ciničan lik koji se boji odrastanja, Caulfield je bio presedan u književnosti pedesetih, postavši Huckleberryjem Finnom hladnoratovskih generacija. Caulfieldov ulični govor unio je svježu krv u tadašnju američku književnost.
Kad je Elia Kazan predložio Salingeru postavljanje Lovca na Broadwayju, JD je odgovorio da ne može pristati, jer se boji da se Holdenu to ne bi svidjelo. Salinger je zadnju pripovjetku objavio 1963., a u zabit New Hampshirea povukao se desetak godina prije. Kruže glasine da je na osami napisao petnaest romana, koje nipošto nije htio objaviti. Ostavinska rasprava bit će zanimljiva mnogim ljubiteljima književnosti.
Salinger na hrvatskom:
Podignite visoko krovnu gredu, tesari; Seymour: uvod, prevela Blanka Plečnik–Kroflin (Zora, 1971.)
Visoko podignite krovnu gredu, tesari; Seymour: uvod, prevela Blanka Plečnik–Kroflin (Znanje, 1978.; Šareni dućan, 2005.)
Lovac u žitu, preveo Nikola Kršić (Znanje, 1978.; ABC naklada 1998., 2002., 2004.; Šareni dućan, 2007.)
Lovac u žitu, priredio Stjepan Hranjec (Zrinski, 1996.)
Devet priča, preveo Nikola Kršić (Znanje, 1978.; Šareni dućan 2003.)
Franny i Zooey, prevela Blanka Plečnik-Kroflin (Znanje, 1978.; Šareni dućan 2003.)
Srđan Laterza
