Sinoć je u Booksi održana književna večer na kojoj su sudjelovali finalisti nagrade T portala za najbolji roman napisan u 2008. Finalisti nagrade su Renato Baretić, Drago Glamuzina, Sanja Lovrenčić, Robert Međurečan i Dubravka Ugrešić, a u ovom tekstu reći ćemo samo riječ-dvije o svakom od njih, odnosno o tome što su sinoć govorili. Ovo predstavljanje je bilo zamišljeno kao kombinacija razgovora s autorima i čitanja isječaka samih romana. Sa svakim od autora razgovarao je jedan od članova žirija nagrade, a princip je bio najjednostavniji mogući; autori su se predstavljali abecednim redom. Prvi autor koji se trebao predstaviti, Renato Baretić, bio je i jedini koji nije bio prisutan sinoć, s obzirom da je na stipendiji u Grazu. Tako je autora, odnosno njegov roman Hotel Grand, predstavio Tomislav Brlek. Brlek je govorio o nekim karakteristikama romana, i to uglavnom o njegovoj strukturi, dakle kako autor gradi pripovjedni tekst. Brlek je, pritom, u svom izlaganju naglasak stavio na metafikcionalnu narav romana. Nakon toga odlomak romana pročitao je glumac Vedran Mlikota, nakon čega je, zajedno s članom jedne klape, otpjevao Baretićevu pjesmu, dovoljno suludu da bi svako pričanje o njoj bilo lišeno bilo kakva smisla.
Nakon toga na red je došao Drago Glamuzina, autor romana Tri koji je, inače, i autorov debitantski izlet u žanr, s obzirom da je njegova primarna domena poezija. S njim je o romanu razgovarala Jadranka Pintarić, inače i predsjednica žirija. Glamuzina je rekao kako je roman Tri u principu produkt njegova nastojanja da preradi ono čime se bavio u svojoj posljednjoj zbirci pjesmama, dakle problem međuljudskih odnosa. Također, rekao je i kako je želio ispričati priču relativno konvencionalno i bez previše narativnih eksperimenata.
Sa Sanjom Lovrenčić je razgovarao Slaven Jurić, inače, kao i Brlek, prosfesor komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu. Između ostalog, govorili su o nekim mogućim utjecajima na roman Martinove strune, odnosno da li je na djelu bila neka vrsta svjesnog ili nesvjesnog hommagea, s obzirom da je Jurić prepoznao utjecaj Thomasa Manna i Buddenbrookovih, odnosno Doktora Faustusa. S tim se Lovrenčićka samo djelomično složila, budući da je, kako je rekla, veliki fan Budenbrookovih, no da je podtekst, iako to nije prava riječ, u ovom slučaju sama glazba, što se, uostalom može iščitati i iz Doktora Faustusa. No, različite vrste čitanja su ionako odlike svakog kvalitetnog romana, a to, također, često otvara i mogućnost učitavanja stvari.
S Robertom Međurečanom je razgovarao Miroslav Mičanović. Međurečan je debitant, a njegov roman Prodajem odličja, prvi vlasnik govori o problemima s kojima se moraju nositi ljudi nakon povratka iz rata, kada se moraju suočiti s onim zbog čega su u ratu i bili, dakle s ubijanjem drugih. Međurečan je pokušao objasniti što ga je navelo na pisanje odnosno zašto je pokušao dati romanesknu formu onome o čemu je dugo razmišljao i što je toliko često prezentirano samo kao patološki segment ionako bolesnog društva, kao neka vrsta raka o kojem je bolje ne govoriti, ili, ako se već mora, spakirati ga na dvije stranice crne kronike.
Na kraju je na red došla i Dubravka Ugrešić s kojom je razgovarao Gordan Duhaček. Ugrešićka je nastojala pojasniti što stoji iza romana Baba Jaga je snijela jaje (naslov preuzet od Remizova) odnosno koje su je vrste narativa zanimale, s obzirom da se sam roman zapravo sastoji od tri različita narativna obrasca. Također, govorila je i o samom mitološkom aspektu Babe Jage, i to ne kroz feminističko čitanje kako bi mnogi očekivali, već više u formi kratkog pregleda o rasprostranjenosti lika i djela 'Babe Jage' ili Babe Roge u evropskoj književnosti, i to u pisanoj književnosti, dakle uglavnom u bajkama, ali i u usmenoj književnosti i to uglavnom slavenskih naroda.
