Sinoć je u Booksi održana promocija knjige Uvod u Peru K. Pere Kvesića, a koju je izdao sam autor. Gosti ove promocije, osim autora, bili su Nenad Popović i Željko Ivanjek, a razgovor je, prema dobrom običaju, vodila Mika. Sve je počelo Kvesićevim recitiranjem jedne svoje stare pjesme okupljenoj publici, nakon čega su se gosti rasporedili na svoja mjesta i govorancija je mogla započeti.
U uvodu je Popović rekao kako je riječ o kultnoj knjizi 70-ih, pa čak i 80-ih godina, no da se značaj te knjige naprasno umanjio te, kao i autor uostalom, nestao sa scene. Uvod u Peru K. se pojavio kao svojevrsno ogledalo generacije mladih u Zagrebu u trenutku kada je socijalistički dogmatizam najednom popustio svoj zagrljaj, odnosno generacije koja je prvi put bez nekog posebnog straha i brige mogla ironizirati život, društvo pa čak i partijske funkcionere, kao što je to uostalom radio i sam Kvesić. Također, seks je postala tema o kojoj se moglo govoriti i pisati, no upravo je Pero Kvesić možda i prvi pisac koji je ovdje bez autocenzure inkorporirao erotske pasuse kao legitimne dijelove vlastitih tekstova. 
Popović je rekao i kako mu je gotovo pozlilo kada je ponovo nedavno uzeo čitati Uvod u Peru K. jer mu se činilo kao da čita vlastiti dnevnik ili memoare. Prema njegovim riječima, to je bilo doba kada su se otvarali 'disco klubovi', kada su mladi odlazili na čage i kada se s pet para u džepu moglo autostopirati po našoj obali bez da te policija legitimira, a lokalno stanovništvo mrko gleda. Popović je također okupljenoj publici, koja je ponovo u velikom broju došla u Booksu, najavio novu Kvesićevu zbirku priča koju će ove godine izdati Durieux.
Kvesića i Uvod u Peru K. je nazvao dijelom zagrebačkog trijumvirata onoga što je Aleksandar Flaker tada proglasio 'prozom u trapericama' (termin koji iz današnje perspektive možda zvuči smiješno, no u ono doba je dosta precizno pogodio diskurs o kojem je bilo riječ), a kojeg su druga dva elementa Alojz Majetić i njegov Čangi te, iako mnogo, mnogo kasnije, Dalibor Šimpraga i Kavice Andreja Puplina. Pri tome je Šimpraga jezično, pišući u slengu bez kompromisa, odveo čitavu priču do svoje posljednje konzekvence, dok je to u tematskom smislu (ali i u jezičnom), mnogo ranije napravio upravo Kvesić.
Željko Ivanjek je dodao da Kvesić ipak nije proizašao ni iz čega, budući da su u Zagrebu postojali pisci poput Ivana Slamniga koji su već pisali modernim govorom, no tu je došlo do svojevrsne polemike budući da se Popović nije slagao s postojanjem bilo kakve tradicije te vrste u Zagrebu prije pojave Kvesića. No svi (pod 'svi' mislimo Kvesić i Popović) su se složili u tome da su mnogi današnji zagrebački prozaici samo epigoni Kvesića i da izmišljaju toplu vodu; neki su epigoni zato što su čitali Kvesića, a neki bez da su ga uopće pročitali. (Pod tim valjda misle da je svatko tko priča govornim jezikom, ili - ne daj bože - o seksu i životu u gradu, epigon Kvesića, jer je on 1975. sigurno prvi autor svijeta koji je pisao o seksu, ili govornim jezikom...) Zatim je Popović pročitao dio teksta iz Uvoda u Peru K., i show je mogao početi.
Naime, Kvesić je objasnio svoj koncept prema kojem će sve knjige koje ne budu prodane u naredna tri tjedna, 10. svibnja biti spaljene ispred Bookse, pored kipa Grge Martića. Tu se umiješao i stanoviti Predrag Raos koji je predložio da, ako već pali knjige koje nisu ništa krive, zašto se ne bi i sam pisac spalio. 
Prema Kvesićevim riječima, umjesto da svoje knjige rasipa po hrvatskim knjižarama po principu 'dva primjerka tu, tri primjerka tamo' gdje bi ionako bile nevidljive, odlučio je čitavu nakladu staviti u dvije knjižare gdje će se barem vidjeti u izlogu. I tako, nakon pomnog razmišljanja, odlučio je da nakon tri tjedna, umjesto da uskladišti negdje svoje knjige, spali sve preostale primjerke (što je naišlo na podijeljenu reakciju publike: neki su klicali vatri i spaljivanju papira, a neki ga molili da to ne čini). Da ne bude bilo kakve zabune ili bojazni, odatle i veliki transparenti u izlogu Bookse tipa 'SPASITE KNJIGE OD PLAMENA!'. Bilo kako bilo, promocija je bila prilično suluda, a na kraju ispada da je riječ samo o prvoj epizodi konceptualnog rada 'Spaljivanje knjiga Pere K.', a zaključak kojeg će se dogoditi za tri tjedna. Vidjet ćemo tada je li to sve pucanj u prazno ili je čitava priča smislena, a za kraj možemo reći jedino to da se nadamo da sve neće završiti antiklimaksom tipa suicida Leta 3.
foto: Boro Bjelić
