O književnim pokretima većina je vas zadnji put slušala i učila na satovima hrvatskoga jezika u srednjoj školi, ako ne računamo onaj dio populacije koji se iz nekog nepoznatog razloga obreo na Filozofskom fakultetu. Postojali su tako kod nas u 50-ima krugovaši, u 60-ima razlogovci, u 70-ima borhesovci, u 80-ima darkeri i tako dalje. Književni su pokreti od velike važnosti za povijest književnosti jer upravo oni šire nove ideje i donose željene promjene, kaže nam teorija.
Eventualisti nam tako obećavaju da će se svojim pisanjem zdušno boriti protiv površnosti i trenutno aktualne filozofije pragmatičnosti te da će se držati razumljivosti i jednostavnosti jer žele biti pristupačni svima. Također, ne vjeruju u žanrove i smatraju ih nepotrebnim i ograničavajućim, dok se u potpunosti og(r)ađuju od političke korektnosti koju smatraju fašizmom. Točka u njihovom Manifestu koja me se najviše dojmila odnosi se na konstataciju da je stvarnosna proza mrtva, a ja se nadam da je i uistinu tako. Sve vam se navedeno možda i neće učiniti previše novim i revolucionarnim, ali, s druge strane, što nas danas može potaknuti na bilo kakvu revoluciju? Malo je stvari kojima dopuštamo pristup do naših sivih moždanih stanica i kojima svjesno posvetimo par trenutaka promišljanja. No, nije mi namjera filozofirati o problematici današnjeg načina života, već vas upoznati s jednom trivijom koja stoji iza ove marketinški dobro osmišljenje akcije.
Od osam eventualista, koje čine redom Krešimir Dujmić, Dario Šarec, Mirna Bačun, Ivan Turković-Krnjak, Neven Vulić, Kruno Čudina, Slavica Rojc i Andrija Škare, šestero ih se pojavilo jednog zimskog ponedjeljka u našem klubu u Martićevoj i ćaskajući dočekalo velikog Zorana Ferića, voditelja naše Radionice kreativnog pisanja proze. U gomili prijava Ferić je izabrao ovu šestorku, s njima odradio jednomjesečnu radionicu i pustio ih u svijet. Uslijedila su daljnja druženja po Booksi i nekim drugim mjestima u gradu, javna čitanja u SC-u, u Booksi i na nekim drugim mjestima u gradu, intervjui u tiražnim i manje tiražnim novinama u gradu, a uskoro ćemo svjedočiti i pravoj knjizi naslovljenoj „Nagni se kroz prozor – zbornik Eventualizma“ u izdanju Celebera. Knjiga donosi po tri priče osmero začetnika pokreta, njihove kratke biografije i kazalo.
Eto kako se odvijaju stvari na našoj književnoj sceni – ponekad vam je potreban talent, ponekad upornost, ponekad sreća, ponekad marketinška dovitljivost, a ponekad Radionica kreativnog pisanja. Ponekad ni sve to zajedno nije dovoljno.
