Miljenka Buljević, Mira Duškova, Marica Kolčeva, Ksenija Marković
Zadnja večer Revije malih književnosti prošla je u zabavnom tonu, kao i prethodne. Nakon što je na okruglom stolu o mladoj bugarskoj književnosti ustanovljeno da se susreće s istom problematikom kao i naša hrvatska, publici su se predstavile dvije pjesnikinje - Mira Duškova i Marica Kolčeva. Zadnjoj je večeri trebala prisustvovati i Nadežda Radulova, no kako je ona bila spriječena, njezine su pjesme čitale kolegice.
Mira Duškova i Marica Kolčeva su se usprkos različitim senzibilitetima – Mira je ekstrovertirana i glasna, a Marica sramežljiva i tiha – predstavile poezijom koja ima jedan zajednički narativni moment - često se referira na obitelj. Osim samog tematskog preklapanja, još je zanimljiviji sličan način obrade obiteljskih tema, koji pritom nije ispovijedan.
Je li za vas poezija nužno čin ispovijedanja?
Marica: Baš sam danas pomislila kako puno pišem o svojim roditeljima. Pišem i o svojoj djeci koje, zapravo, nemam. Možda bi o tome trebali nešto reći kritičari i psihoanalitičari, a ne ja... (smijeh). Nemam ništa protiv da se moja poezija naziva ispovjednom. U njoj se prije svega trudim izbjeći pretjeranu hermetičnost, ali ne znam koliko mi to uspijeva.
Mira: Pišem stvari koje su povezane s obitelji - moje su pjesme posvećene sestri, majci, sinu... Poezija mi jest donekle ispovjedna jer u poeziji volim upravo taj osobni moment, ali ga skrivam iza priče određenog lika. No, ipak mislim da poezija jest ispovijed. Ili, kako sam to rekla u jednoj svojoj pjesmi, podjela iskustva.
I Mira Duškova i Marica Kolčeva za svoju su poeziju nagrađene važnim bugarskim nagradama. No, dok Duškova kao nositeljica tih nacionalnih književnih nagrada simpatično tvrdi da piše nagradama usprkos, Kolčeva ističe da je izvjesni natječaj za poeziju Veselin Hančev koji se održava u mjestu Stara Zagora izvršio velik utjecaj na njezinu generaciju pjesnika. Iako nije ubrala Hančeva, Kolčeva je nagrađena na nekoliko različitih natječaja i priznaje da nagrade više utječu na njezino dobro raspoloženje no što utječu na njezino pisanje.
Uvriježeno mišljenje da se poezija ne prevodi već prepjevava u petak je dobilo još jednu potvrdu. Kako je poezija Mire Duškove već prevođena na nekoliko stranih jezika (engleski, švedski, mađarski i rumunjski), a Kolčevoj je ovaj hrvatski prijevod prvi, upitali smo ih što se u njihovoj poeziji prijevodom nikako ne bi smjelo izgubiti - značenje, ritam, melodija ili nešto četvrto?
Mira: Meni je bitno da prevoditelj osjeti to što prevodi, da razumije tekst. Nemoguće je u svakom jeziku očuvati ritam jer su jezici različiti, ali bitno mi je da prijevod prenese ono što jest ili nije izrečeno u poeziji.
Marica: Jezici su nam bliski, ja sam uspjela shvatiti prijevode Ksenije Marković i potpuno sam zadovoljna s njima. Jezik i riječi su mi jako važni, izvan jezika ne bih uopće mogla postojati. Moje je postojanje podčinjeno jeziku, a u njemu me najviše veseli igra riječima.
Zaigranost poezije Marice Duškove postavlja pitanje koliko je poezija igra, a koliko mukotrpan rad. Ona, usprkos svojoj mladosti (1986.!) navodi da je poezija za nju prirodno stanje iz kojeg ni ne želi izaći. "Nije nešto čime se ponosim, ali niti nešto čega se sramim, jednostavno mi pruža zadovoljstvo", dodaje sramežljivo. 
Pjesnikinje su za kraj priznale i kako izgledaju njihove osobne pjesničke biblioteke, koje knjige im stoje na posebnim policama i koje čekaju da budu pročitane.
Mira: Moja je biblioteka jako raštrkana. Posljednjih se godina više bavim književnom kritikom nego poezijom tako da kod kuće imam puno knjiga zbog referenci koje mi trebaju trenutno, u datom trenutku. Odavno se nisam vraćala autorima koje bih željela ponovo pročitati poput, primjerice, Bulgakovljevog Majstora i Margarite.
Marica: U zadnje sam se vrijeme zainteresirala za poljske pjesnike. Knjiga koje čekaju da budu pročitane jako je puno, kao i filmova za pogledati i izložaba za posjetiti...
Poeziju naših gošći, kao i tekstove čitave bugarske repke, pročitajte u našoj rubrici Zadaćnica.
Mira Duškova - Izbor pjesama.
Marica Kolčeva - Izbor pjesma.
Nadežda Radulova - Izbor pjesama.
