Švedska akademija izabrala je ovogodišnjeg dobitnika Nobelove nagrade za književnost. Doduše, tek u četvrtak, 7. listopada, saznat ćemo koga je izabrala grupa od 17 akademika koji su čitavog ljeta čitali knjige finalista za nagradu. Oni, pak, mogu biti zaista bilo tko, budući da kandidata za nagradu mogu nominirati ne samo članovi švedske akademije, već i bilo koje druge akademije, ali i predsjednici udruženja književnika, profesori jezika i književnosti te prijašnji dobitnici nagrade. Jedini je uvjet da prijedlozi stignu na adresu Švedske akademije do početka veljače u godini dodjele nagrade. Nakon toga Odbor za dodjelu Nobelove nagrade sužava popis kandidata, manje-više potpuno netransparentno, do mjeseca travnja, kada na popisu ostaje otprilike dvadeset autora. U svibnju se na listi nalazi tek pet imena, čije opuse tokom ljeta proučava 17 članova Švedske akademije. Dobitnik nagrade je onaj književnik koji osvoji više od polovice glasova na glasanju početkom listopada, a svečana dodjela uvijek je 10. listopada.
Malo je poznato kako u periodu od prve dodjele Nobelove nagrade 1901. godine pa sve negdje do početka Prvog svjetskog rata nije zapravo bilo jasno za što se Nobel za književnost treba dodijeliti. Naime, izumitelj dinamita Alfred Nobel, nedugo prije smrti izmijenio je svoju oporuku te najveći dio imetka namijenio osnivanju nagrada za izvanredna postignuća u književnosti, medicini, kemiji, fizici te, njemu posebno važno, za nastojanje za postizanjem mira u svijetu. No, problem je ležao u činjenici da su njegove upute o utemeljenju i organiziranju nagrade u svih pet kategorija napisane u nekoliko rečenica, na samo jednoj stranici njegove oporuke, što je kasnije prouzrokovalo čitav niz problema u dešifriranju posljednje volje slavnog izumitelja. Posebice se to odnosilo na nagradu u kategoriji za književnost, budući da je Nobel u oporuku stavio kako nagrada za književnost treba pripasti onome tko ostvari "najizvrsnije djelo idealne/idealističke tendencije".
Problem leži upravo u čitanju ovoga 'idealno/idealističko', budući da riječ 'idealisk' na švedskom ima više značenja. Povjesničari književnosti tvrde kako je upravo ovo razlog zašto neki od najvećih svjetskih književnika početka 20. stoljeća, poput primjerice Lava Tolstoja, nisu dobili nagradu. Akademija se prvih desetak godina tako držala prilično rigidnog, ako ne i pogrešnog čitanja oporuke Alfreda Nobela, pa su tako dobitnici u tom periodu pisci čija se književnost može podvući pod nazivnik idealistička – od prvog laureata Sully Prudhommea te nekih, danas manje čitanih autora kao što su Bjørnstjerne Bjørnson, José Echegaray, Giosuè Carducci, Rudolf Christoph Eucken, Selma Lagerlöf i Paul Heyse.
No, kakva je situacija ove godine? Iako je možda besmisleno spekulirati o dobitniku Nobelove nagrade u trenutku u kojem je on ili ona već određen, možemo ipak reći što kažu kladionice. Tako ćemo bar doznati tko nije dobio Nobelovu nagradu, budući da je notorna činjenica kako favoriti na kladionicama redovito loše prolaze kad se čita ime dobitnika. Stoga se ove godine s nagradom vjerojatno može oprostiti prvi favorit na kladionicama, kenijski književnik s američkom adresom Ngugi wa Thiong'o, za kojeg ćete na dvije uložene funte zaraditi sedam. Drugi favorit je švedski pjesnik Tomas Tranströmer s omjerom 6/1. Ako on dobije nagradu, bit će ukupno sedmi švedski laureat, nakon Selme Lagerlöf, Vernera von Heidenstama, Erika Axela Karlfeldta, Pär Lagerkvista te Eyvinda Johnsona i Harryja Martinsona, koji su zajednički nagrađeni 1974. godine. Također, ako dobije nagradu Tranströmer će postati prvi pjesnik s Nobelom još od 1996. godine, kad je nagradu osvojila poljska pjesnikinja Wislawa Szymborska. Nakon Tomasa Tranströmera na listi favorita slijedi japanski romanopisac Haruki Murakami s omjerom 7/1, zatim američki prozni majstor Cormac McCarthy (8/1), te još jedan poznati pjesnik, Sirijac Adonis s omjerom 11/1. Zatim slijedi niz slavnih imena - Thomas Pynchon (18/1), Philip Roth (20/1), Claudio Magris (22/1), E.L Doctorow (22/1), Alice Munro (25/1), Amos Oz (25/1), Assia Djebar (25/1), Don DeLillo (25/1), Mario Vargas Llosa (25/1), Carlos Fuentes (33/1), Maya Angelou (33/1), Michel Tournier (35/1), Vaclav Havel (35/1) i Milan Kundera (40/1).
Listu favorita, sad možemo reći već tradicionalno, zatvara Bob Dylan s omjerom 150/1. Iako je nakon svega rečenog možda najbolje prisjetiti se riječi jednog mudrog autora koji je rekao kako je šansa da točno pogodite odabir akademika jednaka onoj da naiđete na dvije iste riječi na istoj stranici kod Gustava Flauberta - nikad se ne zna - možda su upravo ove godine kladionice pogodile pobjednika. Uostalom, The Times They Are a-Changin'.
Neven Svilar
