Koliko je Kanađanima važan hokej na ledu dokazale su nedavne Olimpijske igre u Vancouveru gdje je cijela zemlja ludovala tokom pohoda svoje reprezentacije prema zlatnoj medalji. Opsjednutost tim sportom vidljiva je i iz brojnih knjiga i romana kanadskih autora posvećenih hokeju. Da se u tom pogledu nimalo ne razlikuje od svojih sugrađana pokazala je i najpoznatija kanadska spisateljica Margaret Atwood, koja je odigrala jednu manju ulogu u mjuziklu posvećenom hokeju pod nazivom Canadian film Score: A Hockey Musical. Njena zaluđenost hokejom je doduše opće poznata, no to nimalo ne umanjuje iznenađenje ulogom u ovom filmu o mladoj hokejaškoj superzvijezdi čija majka intelektualka, koju igra Olivia Newton-John, ima problema s naglom slavom svoga djeteta. Naime, Atwood, koja igra samu sebe, u filmu pjeva. ''Da, pjevala sam u filmu. Zaista sam besramna'', rekla je Atwood na svom blogu.
***
Najveća nagrada za dječju književnost, odnosno 'Mali Nobel' kako još zovu prestižnu nagradu Hans Christian Andersen, ove godine mogla bi pripasti hrvatskom ilustratoru Svjetlanu Junakoviću. On je, naime, jedan od petorice nominiranih ilustratora koje je Međunarodni odbor za knjige za mlade (IBBY) nominirao za ovogodišnje izdanje te nagrade, i to zbog, navodi se u objašnjenju, "prelijepih kompozicija koje su izražajne i osjećajne, a istodobno razigrane, maštovite i evocirajuće". Osim Junakovića, među ilustratorima za nagradu nominirani su Jutta Bauer iz Njemačke, Carll Cneut iz Belgije, Etienne Delessert iz Švicarske i Roger Mello iz Brazila.
***
Iako tek trogodišnjak, natječaj internetskog portala T-portal za najbolji roman godine, postao je jedan od najvažnijih nacionalnih književnih natječaja. Razlog za to između ostalog leži u činjenici što pobjednik natječaja dobiva 100 tisuća kuna, kao i u tome što o pobjedniku odlučuje stručni žiri i to u nekoliko etapa. Osim toga sve je tu veoma transparentno, što često nije slučaj među domaćim književnim nagradama. Sudionici ovogodišnjeg izdanja, odnosno romani objavljeni u periodu od 1. siječnja do 31. prosinca 2009., za natječaj se mogu prijaviti do 22. ožujka. Roman mogu prijaviti izdavač ili autor putem online obrasca dostupnog na adresi www.roman.tportal.hr na kojoj će ujedno biti dostupne sve informacije o izboru najboljeg romana, intervjui s kandidatima kao i tekstovi o književnosti koje će pisati članovi žirija. Konkurirati mogu romani koji su ranije nagrađivani nekom književnom nagradom, a prijaviti se za nagradu mogu autori, odnosno izdavači svih romana napisanih na hrvatskom jeziku i objavljenih kod hrvatskih izdavača tijekom 2009. godine. Zanimljivo je i da žiri, u sastavu Katarina Luketić (predsjednica), Igor Mandić, Jadranka Pintarić, Tomislav Brlek, Gordan Duhaček, Slaven Jurić i Miroslav Mićanović (svi osim Luketić žirirali su i prošle godine), zadržava pravo pozvati autore, odnosno izdavače, da prijave one romane koje prema njihovom mišljenu treba uzeti u konkurenciju, a nisu prijavljeni na natječaj. Žiriranje će se održati u tri kruga. Širi krug kandidata, 11 naslova, bit će objavljen u prvoj polovici svibnja, a uži krug kandidata, finalnih pet naslova, bit će objavljen u drugoj polovici svibnja 2010. Konačni pobjednik natječaja bit će proglašen u lipnju ove godine.
***
Na prošlogodišnjem natječaju sudjelovalo je 53 romana. Iako je riječ o objavljenim romanima, koji bi nekom logikom trebali biti ipak na određenom nivou, za razliku od primjerice VBZ-ove nagrade za neobjavljeni roman gdje se žiri suočava s više od stotinu romana i gdje članovi ocjenjivačkog suda često moraju čitati sve i svašta, žiri kod tolikog broja tekstova sigurno nema lagan posao. Kako se član žirija osjeća u toj situaciji za britanski Independent opisala je Daisy Goodwin, koja predsjeda žirijem nagrade Orange Prize for women's fiction. Osim što se mora probijati kroz čak 129 romana, Goodwin je izjavila i kako se zbog količine tema koje se bave raznim oblicima zlostavljanja i kojekakvih tragičnih sudbina osjeća ne kao član ocjenjivačkog suda već prije kao socijalna radnica. Riječ je o tzv. 'literaturi patnje' koja, kaže Goodwin, u ''svojoj srži pati od sindroma bookcluba, u kojoj svaka knjiga ispituje neki društveni i rodni problem, a manje se bavi literarnošću samog teksta.'' Goodwin je bila dosta oštra prema tekstovima s kojim ima posla, ''Bilo je vrlo malo duha, a još manje duhovitog. Ako pročitam još jedan emotivni zapis koji u svome središtu ima ženu koja se suočava s nekim gubitkom ili tragedijom, prerezat ću si žile... Zapravo, zbog ovakve književnosti ja sam ta koja se suočava s tragedijom''.
***
U britanskoj akademskoj zajednici postoji čitava jedna brigada učenjaka, ljudi koji su svoju karijeru posvetili Svetom Gralu, otkrivanju teksta kojeg će pripisati Williamu Shakespeareu. Tako svako malo dođe do ponekog senzacionalnog otkrića, koje najčešće bude ubrzo odbačeno od znalaca kao neka vrsta wishful thinkinga. No, profesor Brean Hammond, koji dugo radi na slučaju drame pod nazivom Double Falsehood, inspirirane fragmentom iz Cervantesova Don Quijotea, tvrdi da može dokazati da je u ovom slučaju zaista riječ o Shakespeareu. Hammond, profesor s Notingemskog sveučilišta tvrdi da je došao do senzacionalnog otkrića da je drama Double Falsehood zapravo adaptacija njegovog izgubljenog rukopisa The History of Cardenio. Hammond inače nije prvi koji to tvrdi. Naime, istu atribuciju postavio je i Lewis Theobald 1727. godine, koji je navedeno djelo pronašao i postavio na kazališne daske, no ta je atribucija ubrzo odbačena. ''To je definitivno Shakespeareov DNK'', tvrdi Hammond koji čitavo desetljeće radi na analizi ovog teksta. Iz izdavačke kuće The Arden Shakespeare, koja je veliki autoritet za kritička izdanja Shakespearea, poručili su da planiraju u najnovije izdanje sabranih djela uvrstiti i tu dramu. Glavni urednik izdanja Richard Proudfoot rekao je kako su odluku donijeli nakon godina proučavanja.
