Turska posljednjih godina ima velikih problema s usklađivanjem legislative s onom Europske unije, i to u svim mogućim segmentima. Iako već gotovo puno jedno stoljeće sekularna država Turska je još uvijek dosta rigidna i konzervativna u nekim aspektima. To potvrđuje i činjenica da je u Turskoj zabranjen erotski roman genijalnog Guillaume Apollinairea Jedanaest tisuća udova (Les onze mille verges) iz 1907. godine. Da će Turska morati poduzeti nešto i po tom pitanju ako želi ući u EU potvrđuje i presuda Europskog suda za ljudska prava koji je početkom tjedna naredio zabranju cenzure romana odnosno tražio "slobodan pristup čitatelja romanu koji spada u europsko kulturno naslijeđe". Sud je takvu odluku donio nakon što je izdavač iz Turske, Rahmi Akdaº, osporio osudu u Turskoj zbog "objavljivanja opscenog i nemoralnog materijala koji potpiruje nemoral i eksploatira seksualnu želju među svekolikim pukom". Naime, Rahmi Akdaº osuđen je nakon što je objavio prijevod ovog romana 1999. godine i to novčanom kaznom kao i uništenjem svih štampanih primjeraka knjige. Roman govori o seksualnim eskapadama rumunjskog aristokrata Monyija Vibescua, a u njemu su prikazane pornografske scene, kao i prikaz sadomazohizma, sodomije, pedofilije, nekrofilije, koprofilije i čitav niz sličnih stvari, čime se, uostalom, Apollinaire rado služio u svojim erotskim romanima kao što je roman Iskustva mladog Dun Juana.
Jedanaest tisuća udova bio je zabranjen i u Francuskoj sve do 1970. godine, a zanimljivo je da niti sam Apollinaire nije nikada priznao autorstvo nad njim kako ne bi morao odgovarati pred francuskim zakonom.
Inače, Akdaº se žalio Vrhovnom sudu uz argument da je otvoreno opisivanje seksualnih perverzija naprosto postupak kojim se Apollinaire služio kao nekom vrstom hiperbole, te da roman čini sve samo "ne potiče seksualno uzbuđenje u čitatelja". Vrhovni sud nije poništio presudu, ali je ukinuo nalog o uništavanju knjiga. Sada kada je Europski sud za ljudska prava donio svoju presudu bit će zanimljivo vidjeti kako će postupiti turske vlasti, kojima će i ovaj slučaj biti jedan od testova snalaženja u usklađivanju s EU, i to samo kao jedan od bezbroj potencijalnih kompromisa koje će morati donijeti ako će Turska zaista ući u Uniju.
***
U čitavoj poplavi različitih vrsta književnosti novih medija, od tweet poezije, sms romana i slično, došlo je vrijeme i za Facebook. Naime, u okviru 16. međunarodnog salona knjiga u Novom Sadu koji se ove godine održava od 4. do 9. ožujka bit će organiziran prvi europski Facebook pjesnički festival. Facebook festival će se održati 5., 6. i 7. ožujka u dvorani Master novosadskog sajma, u organizaciji Banatskog kulturnog centra (BKC) i novosadskog sajma.
"Cilj Facebook festivala je predstaviti poeziju kao univerzalnu tvorevinu ljudskog duha koja ne priznaje granice i barijere između pjesnika, nacija, država i jezika, kao i da se pjesnici koji surađuju na Facebooku, u virtualnom svijetu, upoznaju i festivalskoj publici uživo čitaju stihove u stvarnom svijetu", navode organizatori festivala.
Pjesnici zainteresirani za sudjelovanje mogu se prijaviti do 25. veljače preko Facebooka, na profilu pod imenom: Efpf Bkc, a dosad ih je dvjestotinjak članova iz raznih krajeva svijeta.
***
René Descartes, čovjek kojega zapadna civilizacija danas slavi kao oca suvremene misli, nije umro od upale pluća kako se do sad mislilo, već je bio otrovan. Ovo senzacionalno otkriće objavio je Theodor Ebert, profesor sa Sveučilišta u Erlangenu i veliki stručnjak za kartezijansku misao, u svojoj knjizi koju je objavio nakon mnogo godina istraživanja i pregledavanja arhiva u Stockholmu i Parizu. Prije točno tjedan dana obilježeno je 360 godina od smrti Descartesa koji je umro u Stockholmu, a stoljećima se smatralo da je uzrok smrti bila upala pluća koju je pokupio u hladnoj skandinavskoj zimi. Ebert pak tvrdi da Descartes nije umro od bolesti, već od posljedica trovanja arsenom, za što krivi katoličkog misionara Jacquesa Vioguéa koji je, prema Ebertu, to učinio zbog straha da će Descartesova radikalna filozofija udaljiti protestantsku kraljevsku obitelj od moguće konverzije na katoličanstvo, "Jacques Viogué je bio svjestan da je kraljica Christina blizu toga da pređe na katoličku vjeru, i vrlo je lako moguće da je Descartesa vidio kao veliku prepreku na tom putu, budući da se njegova filozofija smatrala bliskom kalvinističkoj 'herezi'''. Iako je odgojen kao katolik Descartes je 1649. godine bio pozvan u Švedsku kako bi podučavao kraljicu Christinu. Katolički kler je sa sumnjom gledao na Descartesa odnosno njegovo naučavanje koje je smatrano sukobljenim s vjerom u transsupstanciju, odnosno euharistijsko pretvaranje kruha i vina u Kristovo tijelo i krv. Ebert ove tvrdnje potkrepljuje i činjenicom da je Van Wullen pronašao neke sumnjive nalaze poput krvi u urinu filozofa, što nije simptom upale pluća, ali jest otrovanja arsenom. Također tvrdi da je Descartes, koji je bio izuzetno dobro upućen u onodobnu medicinu, smatrao da ga netko truje te da je uzimao sredstva protiv otrova. Ova otkrića znanstvenici su za sad uzeli s velikom dozom sumnje.
***
Velika studija londonskog sveučilišta pokazala je kako mlađe generacije čitanje knjiga sve više supstituiraju čitanjem sadržaja na Internetu. Istraživanje u kojem je sudjelovalo 10.600 tinejdžera pokazuje kako mladi ljudi slobodno vrijeme, prije korišteno za čitanje lijepe književnosti, sad koriste za sadržaje poput raznoraznih blogova i internetskih portala.
Većina tinejdžera, 57% mladića i 49% djevojaka, vrijeme koje je provodilo za čitanje knjiga sad provodi surfajući internetskim stranicama te čitajući blogove. No, da nije stvar samo u totalnoj uzurpaciji njihova slobodna vremena internetskim sadržajem, već da je riječ o dubljem problemu u kulturi čitanja, govori podatak da su još uvijek izuzetno popularni časopisi za mlade koje čak 70% mladih čita više puta mjesečno. Zabrinutost uzrokuje značajni pad interesa za književnost u proteklom desetljeću. Trećina ispitanika navodi kako nimalo ne uživa u čitanju knjiga, dok njih osam posto nikad ne čita književna djela, ako na to nisu primorani. Manje od polovice tinejdžera redovno čita romane zbog užitka u čitanju.
Ovi su rezultati zabrinuli engleske prosvjetne radnike koji smatraju da su za novonastalo stanje odgovorne i škole koje promovirajući takozvano e-učenje, degradiraju knjižnice i klasičnu kulturu čitanja i učenja.
