Urbana nam legenda kazuje (ispričana od strane Igora Kordeja), kako je za nastanak Machu Picchua odgovorna jedna prometna nesreća. Vozeći se Sljemenom, na automobil u kojemu su se nalazili Radovan Domagoj Devlić i Darko Rundek, naletjelo je prijevozno sredstvo neimenovanog sina visokog jugoslavenskog funkcionera. Posljedica nesreće (za koju, naravno, nikad nije pronađen krivac) bio je slomljeni kuk koji je Radovana Devlića vezao za pisaći stol i povijesne udžbenike. Ostalo je, kako se to zgodno kaže, povijest.
Treća Profilova stripaonica protekla je u evociranju uspomena na Radovana Devlića (preminulog 2000. godine), jednog od osnivača Novog kvadrata, osebujnog autora stripova koji je utisnuo svoj pečat na generacije hrvatskih autora i čitatelja. Izlazak integrala Machu Picchu u zajedničkoj nakladi zagrebačkog Mentora i ogranka Matice hrvatske u Bizovcu, bio je povod ovome prisjećanju. To nas je prisjećanje upoznalo sa činjenicom koja kazuje kako je Devlić bio jedan od rijetkih (ako ne i jedini) koji je, za vrijeme Domovinskog rata, morao potegnuti veze kako bi ušao u vojsku (prethodno spomenuta nesreća donijela mu je status invalida koji, iz nekog razloga, nije omiljen u vojnim krugovima). Iskustva sa slavonskog ratišta mogu se pronaći u njegovim kasnijim stripovima i kao takva upotpunjuju korpus hrvatske književnosti o ratu na domaćim prostorima.
Kako je Devlić bio prilično nemaran oko originalnih tabli, te je podosta toga izgubljeno u kaosu autorove sobe, ova je knjiga nastala zahvaljujući Zlatku Milenkoviću iz Novog Sada, koji je materijale iz mastera Stripoteke, skenirao i poslao Darku Macanu i Vjekoslavu Ðanišu na daljnju obradu. Uz pet dovršenih albuma, u knjizi se nalazi i nedovršeni šesti, naziva Armageddon, Macanovo literarno dovršenje Devlićevog opusa i Kordejeva kolorirana verzija objavljena u Comiconu. Druga kolorirana epizoda ostala je zauvijek izgubljena, jerbo je, urednik Comicona I. M. (podaci poznati policiji), pobjegavši iz stana u kojem nije platio nekoliko stanarina, za sobom ostavio Devlićeve originale i kolor na milost i nemilost bijesnoj gazdarici.
Machu Picchu počeo je kao znastveno-fantastični serijal, dogurao do pete knjige, i ostao nezavršen. U njemu se, osim pokoje puške i pištolja kao neizbježnih elemenata žanra, izlaže Devlićevo tumačenje povijesti – tema kojoj će se Devlić konstantno vraćati u svojim drugim radovima – koje kritički nastrojenom čitatelju osigurava sate i sate zabave (tumačenja, interpretacije i usustavljivanja). Pomalo se nastavljajući na tradiciju indijske misli, pomalo se pozivajući na Nietszchea i europske humaniste, album Machu Picchu, zajedno s albumom Propuh vremena (objavljenim prošle godine), predstavlja jedinstven, cjelovit i gotovo sistematski pogled na vječite teme stripa i književnosti – ljubav i smrt.
Prvotno objavljivan u novosadskoj Stripoteci, a potom u Comiconu ovaj se strip nakon dvadeset godina pojavljuje pred novim generacijama očekujući njihov sud. Govoreći o kontekstu vremena u kojem je nastao, Darko Macan je istaknuo kako je Machu Picchu bio posve netipičan projekt za hrvatski strip. Radilo se o serijalu koji je 'jednim tucetom ubio pola tuceta dosadnih i zujećih predrasuda o urođenim manama stripa iz kućne radinosti – dokazao je da domaći čovjek može stvoriti dugovječnu, osmišljenu, samoobnavljajuću, modernu, autorsku, i nadasve, čitljivu seriju.' Kada te riječi promotrimo iz konteksta razvoja domaćeg stripa od devedesetih naovamo, postaje nam jasno kako je Machu Picchu do danas ostao nenadmašen.
Matko Vladanović
