Paul Celan jedan je od onih pjesnika koje opisuju epitetom 'hermetičan', a tekstovi o takvim pjesnicima ponekad su vrlo važna ispomoć čitatelju koji se puf pant trudi i muči (iako recimo jedan Rimbaud zahtjeva upravo to kod čitanja, naime da je muka čitatelja ekvivalentna muci autorovoj). No Boško Tomašević se u časopisu za književnost i teoriju Polja poduzeo tog teškog pothvata, a vi provjerite što je od toga ispalo. 
Paul Celan je bio Židov iz Bukovine koja je upravo u vrijeme njegova rođenja postala dio Rumunjske. Pisao je na njemačkom, a koliko je upravo pitanje identiteta važno za njega kao pisca postaje jasno nakon čitanja slavne Fuge smrti, poeme koja je obilježila europsku poslijeratnu poeziju (nikako ne treba smetnuti s uma da je riječ o vremenu koje je Adorno okarakterizirao kao vrijeme bez poezije, jer 'kako pisati poeziju nakon Auschwitza?'). U odličnoj, iako katastrofalno naslovljenoj biografiji Paula Celana P.C. Poet, Survivor, Jew Johna Felstinera, koja nažalost nije prevedena na hrvatski, govori se o Celanovoj fascinaciji Franzom Kafkom, s kojim je, kao i s Mandelshtamom ili Spinozom, osjećao duboku povezanost koja će biti i majstorski transponirana u njegovu poeziju. U Balkanskom književnom glasniku možete pročitati tekst Zanimljivosti iz Kafkinog života, beleške, pisma . Franz Kafka jedna je od velikih tema posljednjeg broja.
Izdavačka kuća Sandorf iz Zagreba do sad je objavila tri knjige, od kojih je zasad najveći uspjeh postigao roman Komo srpskog pisca Srđana Valjarevića. U intervjuu na portalu Moderna vremena Ivan Sršen iz Sandorfa govori o prošloj izdavačkoj godini te o poslu književnog agenta. "Mislim da taj posao još nema perspektivu u domaćim izdavačkim vodama, jer kod nas agenta doživljavaju kao nekog tko pokušava uvaliti nešto što pisac sam nije bio u stanju. U inozemstvu, na velikim izdavačkim tržištima je upravo obrnuto", kaže Sršen, a ostatak intervjua možete pročitati ovdje.
Za već spomenutog Valjarevića je, kad se sredinom devedesetih pojavio u srpskoj književnosti, poznati novinar Teofil Pančić napisao da se "obreo niotkuda, kako i treba". Kratak razgovor s Valjarevićem pročitajte na tportalu.
