Postoje sjećanja, a postoje i lažna sjećanja odnosno slike za koje smatramo da su dio naše memorije iako nije posve sigurno jesu li one to zaista ili su samo konstrukcija našeg procesora, štukatura imaginacije. U mojem slučaju jedno od takvih nesigurnih sjećanja, koje bi moglo datirati u sredinu 80-ih, jest slika zida jedne zgrade u Zagrebu na kojoj piše 'Čitajte Majakovskog'. Uz autentičnost samog sjećanja, postoji i sumnja je li autor tog natpisa zaista bio Vlado Martek, inače autor serije 'Čitajte...', ili pak neki njegov epigon, s obzirom da je bila riječ o golemom grafitu na zidu, dok je sam Martek 80-ih lijepio na zidove seriju plakata-letaka. Ovako je godinama kasnije Martek govorio o tome: "Bio sam inficiran tim duhom i prvo sam radio agitacije 'Čitajte Majakovskog', 'Čitajte Kamova', 'Čitajte Rimbauda' i slično. To su bile anonimne poruke koje sam lijepio na zidovima zgrada sve dok ih nakon tri godine nije otkrila Antoaneta Pasinović na Zagrebačkom salonu. Zatim sam radio samizdate i dijelio ih prolaznicima. Pisao sam grafite, primjerice, 'Više seksa, manje rada'. Zgroženi policajci kaznili su me velikom globom, ne mogavši vjerovati da profesor književnosti piše usred noći takve bedastoće."
Kako god bilo, taj natpis na zidu 'Čitajte Majakovskog' ostao je ugraviran u mome umu, možda zbog siline ovog imperativa, zvučne snage koja svakako ima veliku težinu, zasigurno veću nego imperativ 'Čitajte Rimbauda', 'Čitajte Kamova', pa čak i 'Čitajte Cvetajevu'. Zato je 'Čitajte Majakovskog' ostao imperator među zidnim imperativima koji su se širili Zagrebom 80-ih. Natpisi i plakati iz serije 'Čitajte...' odavno su nestali s ulica, a sada se njihove minijaturne verzije nalaze u depoima MSU-a, pa je tako danas Vlado Martek najzastupljeniji umjetnik u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu.
No, dok su minijaturne verzije strpane u muzej njihov je predimenzionirani ekvivalent sada vidljiv satelitima iz svemira. 
Naime, Nick Newcomen, obožavatelj autorice Ayn Rand, služeći se GPS uređajem za navođenje, uspio je napraviti najveću literarnu posvetu na svijetu. Tako se sada preko čitave Amerike mogu očitati gigantska slova 'READ AYN RAND'.
Riječ je o izuzetno poznatoj autorici, posebno u Americi, no o njoj se u posljednje vrijeme mnogo govori i kod nas budući da je Jutarnji list upravo objavio njezin roman Veličanstveni izvor. Rand je u trendu dijelom i zato što je kao omiljenu književnicu navode brojni holivudski glumci, od pokojne Farah Fawcett , preko Brangeline do Christine Ricci, dok Hugh Hefner Veličanstveni izvor navodi kao "spomenik ljudskoj potrazi za osobnom slobodom".
No nitko se u obožavanju Randove nije iskazao kao Newcomen, kojem je trebalo oko mjesec dana za ovaj suludi pothvat, budući da mu je za ispisivanje jedne riječi trebalo desetak dana. GPS mu je bio uključen kada bi ispisivao slovo, te bi ga između slova isključio, a na kraju je podatke spojio na Google Earth. Također, čitava je akcija video-dokumentirana. Nick Newcomen si je zaista dao truda budući da je sveukupno prešao trasu dugu 19.835 kilometara prošavši pritom kroz 30 saveznih država. 
Vlado Martek: Balkan
Zanimljivo je da sam lingvistički sadržaj Newcomenovog 'Čitajte Ayn Rand' nije jedino što asocira na umjetnost Vlade Marteka. Naime, podloga te nenamjerne parafraze Martekovih impertaiva, zemljovid SAD-a, također je bio u centru nekih Martekovih radova. Martek je autor grafika Balkan – America i USA gdje je na karti Sjedinjenih Američkih Država ispisao riječ 'Balkan', a imena gradova uz njihove kartografske oznake zamijenio imenima poznatih suvremenih hrvatskih umjetnika. Tako bi besmislenim spajanjem Martekovog rada Balkan sa literarnim imperativima, dobili upravo umanjenu verziju Newcomenova rada.
Neven Svilar
