Društvo hrvatskih književnih prevodilaca nagradu za životno djelo dodijelilo je Mati Marasu. Teško je i zamisliti nekog tko nije pročitao barem jednu ili dvije knjige koje je preveo ovaj gospodin. Preveo je cijelog Shakespearea, pa uzgred još i djela Prousta, Woolfice, Dantea, Petrarce i tako dalje.
Zaslužena nagrada bila je više nego dobar povod da Eda Vujević iz Slobodne Dalmacije porazgovara s jednim od naših najuglednijih prevodilaca.
"Staza kojom se stiže do ovladavanja jezicima tuđih naroda posuta je oštrim i bolnim trnjem. Tako sam ja francuski, primjerice, učio osam godina u osnovnoj i srednjoj školi, nastavio pohađati Francuski institut za vrijeme drugih studija, proboravio u Parizu tri godine, pročitao stotine francuskih knjiga, milijun puta prelistavao rječnik Petit Robert, i tako dalje. Nešto slično mogao bih ispričati za svoje bavljenje talijanskim i engleskim jezikom, ali ostavimo to za drugu zgodu", kaže Maras.
Cijeli razgovor dostupan je na stranicama Slobodne.
foto: Jan