Po najnovijem istraživanju čitalačkih navika u Hrvata, domaći autori manje su cool od inozemnih. Što je i normalno. Kaj ćemo čitat domaće autore kad uglavnom pišu o domaćim stvarima koje su nam dobro poznate.
Jedino Luka i Ana, tu i tamo, prelistaju ovlaš pokoju domaćicu. Jer moraju – zbog posla.
I naši mladi kritičari, ali oni isto moraju – zbog posla.
Mi ostali čitamo samo stranjske autore: od spisa Sv. Augustina do Nesboa i Franzena.
Verena Tibljaš drugačija je. Ona rado čita jednog domaćeg autora – Darka Macana. Evo što kaže:
"Čitati Macana u busu znači ponekad i izgledati blesavo među ozbiljnim ljudima. Svatko sa svojim mislima, neki u razgovoru jedni s drugima, i vi s Macanom u rukama – nepročešljanim poljem koje samo čeka da naletite na minu… Bio to roman za djecu, ili eseji o stripu, strip sam za sebe, ili književni prikazi, čega god se primili, imajte hrabrosti otvorite li to na javnom mjestu. Šašave konstrukcije vire iz nepredvidljivih uglova – iz naslova i fusnota koje mnogi gutači i brzočitači knjiga i ne stignu primijetiti. Ali Macan je lukav. On baš traži tankoćutnog suputnika, onog koji istražuje među redcima i čije vijuge titraju u nekom drugačijem ritmu. On traži Kosjenku među čitateljima."
I jedno od najboljih i najtočnijih čitanja Darka Macana ever:
"Macan zapravo cijelo vrijeme razgovara sam sa sobom, a onda to ponekad izađe u formi stripa, eseja, romana. Ako ste i sami skloni spomenutoj raboti, pa ako ste još i na tragu istih razmišljanja ili otklona od njih, čitajući Macana činit će vam se da pričate sami sa sobom. A to može biti tako oslobađajući osjećaj!"
Cijeli ovaj zanimljivi i originalni tekst pročitajte ovdje.
