Jonathan Franzen, američki autor koji je nedavno gostovao u Zagrebu, poznat je po svojim javnim istupima koji ponekad ukazuju na zanimljivo razmišljanje ovog autora, a ponekad na njegove neobične mušice. Posljednji tekst, kojeg je napisao za The Guardian, kombinacija je jednog i drugog. U prvom dijelu teksta Franzen se obračunava s četiri neugodna pitanja koja ga često pitaju. U drugom dijelu teksta, Franzen prepričava svoj 'razvoj umjetnika u mladosti'.
Četiri pitanja koja živciraju Franzena su:
Koji pisci utječu na tebe?
U koje doba dana pišeš?
Preuzmu li ikad likovi kontrolu nad pripovijedanjem?
Jesu li tvoji romani autobiografski?
Razlozi zbog kojih ga ova pitanja nerviraju prilično su čudni. Pitanje o doba dana u kojem piše mu je 'preintimno' jer zadire u njegov privatni proces pisanja. Pitanje o autobiografičnosti svojih romana shvaća kao napad na svoj lik i pisanje (!?). Nadalje, Franzen sitničavo dodaje da likovi ne mogu preuzeti kontrolu nad pripovijedanjem. Ipak, Franzenovo viđenje utjecaja je prilično interesantno. Franzen ne vidi utjecaj kao jednosmjernu moć slavnog djela nad piscem. Franzen vidi pisanje kao sudjelovanje u određenoj 'zajednici' svih drugih pisaca i djela. Ta zajednica priča određenim jezikom, a Franzen se druži s određenim članovima zajednice dok druge članove izbjegava. Kroz to druženje s jednima i isključivanje drugih, kaže Franzen, nastaju jezik i vrijednosti kojima se vodi prilikom pisanja. Ipak, Franzen ističe Franza Kafku i njegov roman Proces kao prekretnicu u vlastitom shvaćanju književnosti.
Drugi dio teksta, u kojem Franzen prepričava svoj život pisca, zanimljiv je samo ljudima koje zanima Franzenov privatni život. Ukoliko ste zainteresirani, pročitajte cijeli tekst ovdje.
izvor: The Guardian
foto: Pontificia Universidad Catolica de Chile
