"Umro je Dobrica Ćosić, rezignirani će kazati da u 93. godini nije ni morao, oni koji su ga pažljivo čitali i pratili konstatovaće da za okončanje njegovih sumanutih avantura nikad nije kasno, te da im se ni u poznom dobu ideologa etničkog čišćenja nije video kraj. Uprkos činjenici da je pre godinu dana, svečano nemanjićki, obećao/slagao da neće javno istupati. Preciznije, svako je okončanje njegovog nitkovluka kakav-takav dobitak, jer, kad god se činilo da nešto neće ili ne može, uspevao je u svojim namerama. Koje su, po katastrofalnim posledicama u ljudskim životima, daleko prevazilazile napisane ili izgovorene gnusobe."
Ovo je uvodni dio teksta Bojana Tončića na e-novinama u povodu smrti Dobrice Ćosića.
Gordan Duhaček s tportala, istim povodom, započinje svoj tekst ovako:
"O mrtvima sve najbolje, glasi poznata izreka. U slučaju Dobrice Ćosića (1921. – 2014.) takav pristup značio bi izostavljanje brojnih aspekata života važnog srbijanskog pisca, još važnijeg ideologa velikosrpskog nacionalizma i ne baš uspješnog političara, čija je smrt u 93. godini opravdano pala u deseti plan pred katastrofalnim poplavama koje su pogodile Srbiju, BiH i Hrvatsku. Nema sumnje da bi smrt Dobrice Ćosića bila ključni nacionalni događaj u Srbiji u bilo kojem drugom trenutku te da bi se možda proglasio i dan žalosti, a mnogi bi naricali nad time što je otišao 'Otac nacije' i 'srpski Tolstoj'. Ovako se jedna strašna prirodna katastrofa usput pobrinula za to da Ćosićev odlazak u vječna lovišta bude marginalna stvar."
Nemamo što dodati, a što Tončić i Duhaček već nisu napisali. Tekstove u cijelosti možete pročitati ovdje i ovdje.
izvori: T portal, E-novine
foto: Patrick Brosset