Za slobodu govora u Turskoj

Kao odgovor na tursku osudu trojice novinara na doživotnu kaznu, 38 dobitnika Nobelove nagrade poslalo je otvoreno pismo turskom predsjedniku Recepu Erdoğanu. U njemu navode da turski progon novinara šteti Turskoj, njenoj reputaciji, dobrobiti njenih građana i slobodi govora. 

Pismo između ostalog navodi: "I vi sami ste u travnju 1998. smijenjeni s mjesta gradonačelnika Istanbula, izbačeni iz stranke i osuđeni na 10 mjeseci zatvora jer ste tijekom govora u prosincu 1997. recitirali nepodobnu pjesmu. To je bilo nepravedno, nezakonito i okrutno. Mnoge organizacije za zaštitu ljudskih prava - koje su vas tada branile - sada su osupnute kršenjem prava u vašoj državi. (...) Tijekom ceremonije u čast Çetina Altana, 2. veljače 2009., javno ste rekli da 'Turska više nije ona stara Turska koja osuđuje velike pisce na zatvorsku kaznu - ta je era zauvijek završila.' U publici su sjedila dva Altanova sina: Ahmet i Mehmet. Devet godina kasnije, njih dvojica osuđeni su na doživotnu kaznu; nije li to fundamentalna kontradikcija?"

Pismo završava molbom da se ukine izvanredno stanje u Turskoj, vrati vladavina prava i sloboda, te puste zatvoreni novinari. 

Potpisnici su Svjetlana Aleksijevič, Philip W. Anderson, Aaron Ciechanover, J.M. Coetzee, Claude Cohen-Tannoudji, Elias J. Corey, Gerhard Ertl, Albert Fert, Edmond H. Fischer, Andrew Z. Fire, Andre Geim, Sheldon Glashow, Serge Haroche, Leland H. Hartwell, Oliver Hart, Richard Henderson, Dudley Herschbach, Avram Hershko, Roald Hoffmann, Robert Huber, Tim Hunt, Kazuo Ishiguro, Elfriede Jelinek, Eric S. Maskin, Hartmut Michel, Herta Müller, V.S. Naipaul, William D. Phillips, John C. Polanyi, Richard J. Roberts, Randy W. Schekman, Wole Soyinka, Joseph Stiglitz, Thomas C. Südhof, Jack W. Szostak, Mario Vargas Llosa, J. Robin Warren i Eric F. Wieschaus.

izvor: The Guardian