Srijeda
29.08.2007.

Tko vjeruje biografima?

booksa



A+ A-

Iako se načelno slažem s uvriježenim mišljenjem da pasionirani čitači biografija ne vode jako zanimljive živote, uzrujava me činjenica što je tržište preplavljeno biografijama raznoraznih poznatih osoba te da se one uglavnom dobro prodaju. Tko se nedavno vratio s mora posvjedočit će da je svaka druga Hrvatica na plaži čitala časopis u kojem su teme raspoređene po sljedećoj šabloni: 80% trača, 10% mode i kozmetike, 10% reklama, a s obzirom na to da i sama poznam neke Hrvatice, iz prve ruke znam da ne vode baš tako jako dosadne živote.

Ipak, Glorije, Tene, Moje tajne i sl., čiji veći dio obrađuje živote poznatih, omiljena su štiva na plaži. Okej, plaža sigurno nije mjesto za uhvatiti se u koštac s Uliksom, ali čemu gubiti dragocjeno sunčano vrijeme na tko-što-koga-gdje-kako-kada-kome iza leđa-zašto tematiku. Moja razmišljanja o traču i voajerizmu svakodnevno se sudaraju s okrutnom realnošću. A okrutna realnost je da je društvo postalo voajerski pakao (samo pogledajte jednu epizodu Cheatersa ili bilo koji izlazak iz kuće Paris Hilton, kamere su uvijek u blizini), a intima slavnih njegova glavna valuta.

Ne znam postoji li biograf slavnih osoba koji je napisao jednu biografiju i na tome stao. Uglavnom ih štancaju u ritmu jedna u godinu-dvije, nova uvijek provokativnija od prošle, a vjerodostojnost informacija dokazuje se dugačkim popisom izvora koji se, u slučaju Kitty Kelly, biografa Jackie Onassis, Franka Sinatre, Liz Taylor i drugih, protežu na 50 i više stranica. U svojoj neautoriziranoj biografiji Nancy Reagan, Kitty Kelly, koja se često dala slikati u svojoj radnoj sobi okružena tonama papira–izvora, navodi da je Ronald Reagan silovao neku 'naivnu' 19-godišnjakinju, da bi kasnije Newsweek objavio da je u to doba ta 'naivka' imala 25 godina i dva braka iza sebe, te da su sve te informacije dostupne u arhivi lokalnih novina koje Kelly očito nikad nije prelistala. Ali mračne tajne su začin koji podiže prodaju, pa sve dok su izvori navedeni crno na bijelom, koga briga što je Kelly do te informacije došla u telefonskom razgovoru s nekim tko je to od nekog čuo.

Strast biografa za pikanterijama danas se očituje u naglašenoj potrebi da 'outaju' svoje subjekte, u čemu uvjerljivo vodi jedan od plodnijih biografičara slavnih, podjednako omiljen i osporavan David Bret. Bretova glavna preokupacija je seksualni život njegovih subjekata što publika uglavnom pozdravlja, a kritika, zbog zanemarivanja bitnijih momenata biografije, prezire. U svojim djelima obradio je seksualne živote Rudolfa Valentina (brojne homoseksualne veze), Marlene Dietrich (lezba), Errola Flynna (gay i pedofil), ali je najviše kontroverze izazvao kad je 2002. izdao biografiju Elvisa Presleya. Knjiga o životu kralja rock'n'rolla reklamirala se kao djelo koje istražuje Elvisove navodne homoseksualne sklonosti, incestuoznu vezu s majkom, optužbe za silovanja... Bila je osporavana do bola, ali se i dan danas odlično prodaje.

Najnovija Bretova knjiga je biografija miljenika naših majki i baka, holivudskog zavodnika sa sexy brkom, po imenu Clark Gable – Tormented Star. Iako knjiga još nije u prodaji, već puni novinske stupce.

Bret doslovce svaku osobu koju spominje u knjizi kategorizira kao hetero, homo ili bi, s tim da prevladavaju oni u posljednje dvije kategorije. Mladi se Gable, tvrdi Bret, prostituirao, a glavna su mu klijentela bili stariji muškarci te oni koji su mu mogli pomoći u karijeri. Dakle, Gable je bio gay for pay, a brojne tužbe za utvrđivanje očinstva upućene na njegovu adresu bile su najobičnije reklamne smicalice studija za koje je Gable radio. On je naime bio u sretnoj vezi s novinarom Benom Maddoxom.
I drvi tako Bret o Gablovim aferama, brinući o detaljima kudikamo više kad opisuje  holivudske ložnice no Gableove filmove, dok je jedini pokušaj da se ozbiljnije obradi makar jedan Gableov film nepotrebnih 8 stranica prepričavanja zapleta filma Zameo ih vjetar.

Pa svako malo spomene Gableov zadah i fimozu (suženje kožice penisa, zbog čega se kožica ne može prevući preko glavića), kao da ne zna da Gable nosi titulu jednog od najvećih zavodnika Hollywooda. O liku i djelu velikog glumca i umjetnika, gotovo ništa.

Čak i pravni sustav ide na ruku ovakvoj tračerskoj politici biografa i izdavača jer jedino oklevetana osoba smije podnijeti tužbu za klevetu, a Gable je, kao što znamo, mrtav već gotovo 50 godina.

Nije da sam neki fan Clarka Gablea, niti bi mi smetalo da je išta od navedenog istina, al' vrijeđa me taj tračeraj koji fingira publicistiku i diletantizam koji se prodaje pod istraživačko novinarstvo.

Veseli me jedino činjenica da se Bret nije sjetio da u svom zadnjem filmu The Misfits, Gable nosi ime Gaylord Langland - Gay, što je površnom Bretu moglo poslužiti kao divna pričica o zavjeri i dokaz o 'outanju' u zadnjem filmu kojeg je snimio.

Marija Mladina

POVRATAK NA VRH STRANICE
Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu.