Page arrow

Razgovor s DBC Pierreom

Large 192
Srijeda
30.05.2007.

Za početak, recite nam kako provodite vrijeme u zadnje vrijeme i radite li na nečem novom?
Otkad su mi objavljena djela jako puno putujem, što mi je drago. A upravo sad radim na trećem romanu - vrlo dekadentnoj priči, pa mi je zabavno.

Kako vam se svidjela predstava postavljena prema Vernonu? Također, jeste li dobili ikakve ponude za snimanje filma po Vernonu, ili Ludmilu, te ako biste pristali na snimanje filma biste li imali nekakve posebne uvjete (npr. da vi pišete scenarij, izaberete glumce ili nešto slično)?
Vernon je bio divno adaptiran za pozornicu. Riječ je o zabavnoj produkciji koja ima dobru gledanost u Londonu, već je produljena za još jednu sezonu. Jedan europski producent u Hollywoodu otkupio je prava za film o Vernonu, pa smo redatelj Pawel Pawlikowski i ja zajedno putovali u Teksas i Meksiko da bismo izvidjeli situaciju i moguće lokacije. No, sama produkcija još nije počela, jer je ipak riječ o velikom poslu. Ja nemam apsolutno nikakvog udjela u filmu. Ponudili su mi da napišem scenarij, ali sam to odbio. Zaista vjerujem da svaki oblik umjetnosti zaslužuje svog zasebnog stručnjaka i da bi po jedna osoba trebala raditi ono za što je najkvalificiranija. Uz to, filmska industrija može biti i veliki gubitak vremena - možete napisati 40 verzija scenarija, a da oni opet odaberu tuđi rukopis na kraju. Uopće nisam posesivan oko svojih djela, ona žive neki svoj samostalan život. Mene zanima tek da vidim kako će se drugi poigrati s njima. No, jednu stvar moram reći - jednog dana želim režirati film. Smatram da bih to mogao raditi, jer u glavi mogu dobro zamisliti akciju i u potpunosti je osjetiti.

Koja je vaša najveća strast i biste li se nazvali strastvenom osobom?
Na neki sam način i prestrastvena osoba iz čega su i proizišli mnogi problemi s kojima sam se susreo u životu (ili me tek smatraju strastvenim ludim Latinom u hladnim civilizacijama kao što je Britanija). Strastven i opsesivan (između ostalih stvari!). Moja najveća strast je, nedvojbeno, glazba - mislim da sve što radim, radim zbog toga što sam frustrirani skladatelj (sam sebe zovem ruskim skladateljem zarobljenim u tijelu karikaturista). Nikad nisam naučio svirati neki instrument, ali sam nevjerojatno senzibilan na sam duh glazbe. Volim dobre primjerke svake vrste muzike, ali me najviše dira simfonijska glazba. Ustvari, strast je i jedan od razloga zbog kojeg me zanima posjet Hrvatskoj - vi imate strastvenu kulturu, nešto što mi je srodno (sjetite se da sam odrastao u Meksiku) i vaša umjetnost i kultura spadaju među najvažnije u svijetu (od Josepha Haydna do nedavno preminulog Novkovića).

A što vas najviše uznemiruje?
Vrijeđanje od strane korporacija i vlada. Vrijeđaju me govoreći mi sranja, kao da ne mogu sam shvatiti pravo stanje stvari. Imam osjećaj da se trenutačni Svjetski Poredak ponaša prema populaciji kao prema hrčcima, govore nam sve i svašta samo kako bi mi ljudi nastavili trčkarati po ekonomskom kotačiću, kontroliraju nas na nepoštene načine i ubijaju za profit, a sve u ime vica koji je trenutačno zamaskiran kao demokracija. To me ozbiljno ljuti. Istina je da ste vi, moji čitatelji i ja pametniji od bilo kojeg od tih seronja. Kao što je rekao Vernon - puno gluplji ljudi od vas završe na vlasti.

Knjige mogu mijenjati perspektive i poglede na stvari i svijet. Vaša knjiga također ukazuje na stanje u kojem se društvo nalazi ili u kojem bi se moglo naći. Za koju knjigu, ako takva postoji, biste rekli da je najviše utjecala na vas, tj. da je produbila ili promijenila vaš stav o nečemu?
Svaka knjiga promijeni način na koji gledam na nešto, ali na ovaj način na koji vi ciljate, mislim da je najviše utjecala jedna knjiga iz 19. stoljeća Extraordinary Popular Delusions and the Madness of Crowds Charlesa Mackaya koja mi je ukazala na to koliko smo mi luda vrsta. S druge strane, na mene je najviše utjecao Machiavellijev Vladar.

Smatrate li da trenutačno u svijetu vlada prenapučenost pisanog teksta i pisaca? Zahvaljujući razvoju interneta ponekad se čini kao da danas svi nešto pišu. Je li to dobra ili loša stvar?
Da, smatram da je sad prenapučeno, ali to mora biti dobra stvar, jer je bilo koji način izražavanja važan. Vjerojatno je to ipak veći problem za izdavače nego za pisce!

Na koji vam se način život promijenio otkad ste postali poznati pisac i što smatrate najvećom blagodati pisanja?
Sve se promijenilo i to za sto posto. Nekoć je vrhunac mog dana bio odlazak u voćarnu, a sad mogu odletjeli u Rejkjavik i Rio i razgovarati s nekim od najinspirativnijih i najbriljantnijih ljudi na svijetu. Uz to mogu isprobati nove vrste piva i jesti novu i drugačiju hranu! Najbolje od svega je što imam posao - a najbolja stvar u vezi tog posla je što mi je pronašao tržište za svu moju ludost i strast.

Koliko ste često koristili humor kako biste izbjegli nevolje i je li vam on tad i pomogao?
Jako često, i najčešće je upalilo. Kad bi to samo jednog dana isprobao i George Bush...

Na kojem kontinentu se osjećate najviše kao kod kuće i ima li to (dom) uopće veze sa zemljopisom?
Teško pitanje. Većinom se osjećam kao kod kuće svugdje, jer volim svijet i njegove raznolikosti. Jedna od stvari koja me malo žalosti u zadnje vrijeme jest činjenica da je globalno tržište dovelo do toga da sve više različitih dijelova svijeta počinje nalikovati jedno drugome. Mi moramo slaviti naše različitosti! Ali kad bih morao izdvojiti kontinent, pretpostavljam da bi to bile Amerike - sve što dolazi do granice s SAD-om, osim SAD-a.

Za kraj, možete li reći koja je Vaša definicija sreće?
To je lako - sreća je spoznaja da bi našim venama i sutra mogla teći strastvena krv, da su naše srećke u lutriji života i dalje u igri...

Razgovarala Zrinka Bertović

Više o DBC Pierreu pročitajte ovdje.

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu