Rođen 1917. kao dijete njemačkog židova i ruske židovke, karijeru u Hollywoodu započeo je kao dvadesetogodišnjak pišući scenarije i zarađujući 22 dolara tjedno, kad nije ni sanjao da će postati skoro najprevođeniji svjetski pisac, s knjigama prevedenim na 51 jezik i prodavanim u 108 svjetskih zemalja, i da nikad neće niti nominiran za Nobelovu nagradu, ali da će postati prvi i zasad jedini dobitnik Oscara, Tonyja i Emmyja, tim redom.
Njegov najveći scenaristički uspjeh predstavlja Oscar za najbolji izvorni scenarij 1947. za film The Bachelor and The Bobby Soxer u kojem su glumili Shirley Temple i Cary Grant. Tijekom šezdesetih radio je za televiziju, a upravo ga je pisanje romana učinilo planetarno popularnim - sve je počelo prvijencem The Naked Face iz 1969. godine.
Iako ga je kritika dočekala na nož uspješno je rasprodao 21.000 primjeraka u tvrdom izdanju, prije no što je zasjeo na top-listu najprodavanijih mekouveza prodavši 3.1 milijun primjeraka.
Od tad pa do kraja svoje književne karijere nije napuštao vrhove top-lista svojim romanima prepunim srčanih, odvažnih ženskih likova te pakosnih i zlonamjernih muških što mu je donijelo laskavu titulu oca pulp-fikcije.
Majstor pripovijedanja koji je učio od najboljih, od Thomasa Wolfea, Sinclaira Lewisa, Ernesta Hemingwaya, F. Scotta Fitzgeralda, bio je opsjednut bogatima, uspješnima i tragičnima čije je životne priče opisivao pitoresknije i zanimljivije od života Paris Hilton. S vremenom je, samorazumljivo, izgubio na vjerodostojnosti jer su pohlepa, seks i voajerizam postali samorazumljivi i u stvarnom životu, a Sheldonu je ipak nedostajalo još malo pakosti i zlobe za uspjeh na današnjem tržištu.
Od dvadesetak romana, kod nas su najveću slavu požnjeli Druga strana ponoći, Gnjev anđela i Majstor igre izdani još u doba bivše države. Ima ih još ponešto na hrvatskom, a ako vam je toliko do trasha, ostatak čitajte u originalu.