Ove godine na red za cenzuru došla je nagrađivana knjiga The Higher Power of Lucky autorice Susan Patron. Knjiga je nagrađena prestižnom nagradom Newbery Medal, ali to joj nije bilo dovoljno da se probije do školskih knjižnica. Zašto?
Zamislite sat književnosti u višim razredima neke američke osnovne škole. Nastavnik engleskog sa strepnjom ulazi u razred u kojem ga čeka dječurlija od 9 do 12 godina. Svi odreda pročitali su knjigu Susan Patron The Higher Power of Lucky. Za razliku od ostalih dana, danas jedva čekaju učitelja. On napokon stiže i tridesetak ručica leti u zrak. Djeca mu žele postaviti jedno jedino pitanje: 'Učitelju, što je to skrotum?'
Skrotum je riječ koju jedan lik iz spomenute knjige koristi dok priča kako je zmija ugrizla njegovog psića. Za skrotum. Eto nesreće! I što sad jadan nastavnik da kaže? Pa, ništa! Za to su se pobrinuli knjižničari koji su i inače vrlo skloni preuzimanju uloge cenzora u carstvu demokracije.
Dana Nilsson, učiteljica i knjižničarka, te Frederick Muller, također knjižničar, jednoglasni su u svojim obrazloženjima - autori nemaju pojma kome pišu, književni žiriji nemaju pojma koga nagrađuju, a svima njima jedino je na umu da šokiraju. Spomenuti valjda misle i to da djeca ne bi čula ružne riječi kada ih ne bi čitali u knjigama. U ovom slučaju čak latinski, medicinski izraz za 'mošnje' koje djeca od 9 do 12 godina sasvim sigurno već poznaju i koriste bez poticaja gospođe Patron.
Zabrane dječjih knjiga nisu rijetkost u SAD-u. Samo u 2005. bilo je 405 pokušaja eliminiranja knjiga iz školskih knjižnica, a najpoznatiji proskribirani naslovi zasigurno su oni iz serijala o Harryju Potteru koji navodno potiču na vještičarenje.
Ponekad autoru, međutim, nije lako pretpostaviti koje bi riječi mogle biti problematične pa je tako jedna mila i draga Ježeva kućica par godina zbog par riječi nemilog autora bila bunkerirana. Nepravda je, nasreću, ispravljena.
Po šumi,
širom,
bez staze,
puta,
Ježurka Ježić
povazdan luta.
Lovom se bavi,
često ga vide,
s trista kopalja
na juriš ide.
I vuk,
i medo,
pa čak i ovca,
poznaju ježa,
slavnoga lovca.
Jastreb ga štuje,
vuk mu se sklanja,
zmija ga šarka
po svu noć sanja.
Pred njim,
dan hoda,
širi se strava,
njegovim tragom
putuje slava ... (klik za dalje)
(Branko Ćopić)
