Page arrow

Pjesme W.H. Audena odsad i u taksijima

Large 47
Srijeda
21.02.2007.

Da se marketing ipak ne svodi na jumbo plakate i plaćene TV reklame potvrđuje zadnja marketinška akcija Tourism Partnershipa iz Yorka, rodnoga grada velikog engleskog pjesnika Wystana Hugha Audena kojeg mnogi smatraju jednim od najvećih pjesnika 20. stoljeća. Suočeni sa stotom godišnjicom pjesnikova rođenja marketingaši su se spremno bacili na osmišljavanje prikladnih događanja koja bi trebala zadovoljiti brojne poklonike i namjernike koji ovih dana navraćaju u York.

Nakon kraćeg promišljanja u York Tourism Partnershipu dosjetili su se novog mjesta za promociju Audenovih radova – zadnjih sjedišta taksi automobila. U tu svrhu, svi vozači taksija u Yorku upisani su na kratki tečaj izražajnog čitanja ne bi li svojim klijentima uz brzu i sigurnu vožnju po gradu pružili i što bolji kulturalni doživljaj istog. Vozača Dionysisa Bekatorusa dopao je tako rad s glumcem Davidom Leonardom iz York Theatre Royala koji ga je naučio recitirati pjesmu Night Mail.

Nakon Audenove smrti 1973. godine neke od njegovih pjesama završile su u poznatim filmovima i reklamama. Funeral Blues ('Stop all the clocks') upotrijebljena je u filmu Četiri vjenčanja i sprovod (1994) što je pak dovelo do prodaje 275,000 primjeraka zbirke Tell Me the Truth About Love.

Hoće li taksisti doprinijeti novoj pomami za djelima ovog pjesnika ostaje da vidimo po završetku marketinške kampanje, iako, složit ćete se, ovakvim pjesnicima ne treba marketing.

Funeral Blues

Stop all the clocks, cut off the telephone,
Prevent the dog from barking with a juicy bone,
Silence the pianos and with muffled drum
Bring out the coffin, let the mourners come.

Let aeroplanes circle moaning overhead
Scribbling on the sky the message He Is Dead,
Put crêpe bows round the white necks of the public
    doves,
Let the traffic policemen wear black cotton gloves.

He was my North, my South, my East and West,
My working week and my Sunday rest,
My noon, my midnight, my talk, my song;
I thought that love would last for ever: I was wrong.

The stars are not wanted now: put out every one;
Pack up the moon and dismantle the sun;
Pour away the ocean and sweep up the wood.
For nothing now can ever come to any good.


A zamislite sad – 2002. godina je, slavi se stota godišnjica rođenja Dobriše Cesarića, ulazite u požeški taksi, a vozač vam izražajno i bolno recitira:


Moj prijatelju, mene više nema,
Al nisam samo zemlja, samo trava,
Jer knjiga ta, što držiš je u ruci,
Samo je dio mene koji spava.
I ko je čita u život je budi.
Probudi me, i bit ću tvoja java.

Ja nemam više proljeća i ljeta,
Jeseni nemam, niti zima.
Siroti mrtvac ja sam, koji u se
Ništa od svijeta ne može da prima.
I što od svijetlog osta mi života,
U zagrljaju ostalo je rima.

Pred smrću ja se skrih (koliko mogoh)
U stihove. U mraku sam ih kovo,
Al zatvoriš li za njih svoje srce,
Oni su samo sjen i mrtvo slovo.
Otvori ga, i ja ću u te prijeći
Ko bujna rijeka u korito novo.

Još koji časak htio bih da živim
U grudima ti. Sve svoje ljepote
Ja ću ti dati. Sve misli. Sve snove,
Sve što mi vrijeme nemilosno ote,
Sve zanose, sve ljubavi, sve nade,
Sve uspomene -- o, mrtvi živote!

Povrati me u moje stare dane!
Ja hoću svjetla! Sunca koje zlati
Sve čeg se takne. Ja topline hoću
I obzorja, moj druže nepoznati.
I zanosa! i zvijezda kojih nema
U mojoj noći. Njih mi, dragi, vrati.

Ko oko svjetla leptirice noćne
Oko života tužaljke mi kruže.
Pomozi mi da dignem svoje vjeđe,
Da ruke mi se u čeznuću pruže.
Ja hoću biti mlad, ja hoću ljubit,
I biti ljubljen, moj neznani druže!

Sav život moj u tvojoj sad je ruci.
Probudi me! Proživjet ćemo oba
Sve moje stihom zadržane sate,
Sve sačuvane sne iz davnog doba.
Pred vratima života ja sam prosjak.
Čuj moje kucanje! Moj glas iz groba!

 

 

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu