Film Zvjezdana prašina, snimljen po njegovom istoimenom predlošku trenutno puni filmske dvorane na sve četiri strane svijeta, a uskoro će u kinima zaigrati i njegova ekranizacija epske priče o skandinavskom ratniku Beowolfu s Anthonyjem Hopkinsom, Johnom Malkovichem i Angelinom Jolie u glavnim ulogama.
Beowulf trailerNjegov posljednji roman Anansi Boys, koji se pričom nadovezuje na ranije Američke bogove, izašao je 2005. godine i odmah zauzeo prvo mjesto na listi bestsellera New York Timesa. I sam Gaiman ostao je zatečen nevjerojatnim odazivom publike i novostečenom slavom.
Gaiman, koji trenutno završava nastavak nagrađivane bajke za djecu Koralina, u intervju za Guardian govori o svom blogu, budućim planovima i činjenici da su ga ljudi počeli prepoznavati na ulici.
"Prije 5 godina bio sam na vrhuncu slave. Tko nije bio moj fan vrlo vjerojatno za mene nije ni čuo, ali sam bio taman toliko slavan da bi mi ljudi uzvraćali pozive. Sad me ljudi prepoznaju u javnosti, što je nevjerojatno čudno jer se to piscima obično ne događa.", kaže Gaiman koji usprkos tome dobro podnosi kilometarske redove za potpisivanje i neizbježan ulet: "Ja sam vaš najveći fan."
Volja i želja za komunikacijom s fanovima očita je na njegovom blogu na kojem Gaiman opisuje svoj obiteljski i profesionalni život te odgovara na brojna pitanja zbog čega je i navukao nevjerojatnu brojku od milijun čitatelja. Putem bloga nastoji se zbližiti s fanovima i demistificirati život književnika. Njegov je blog potpuni antipod uštogljenim blogovima naručenim od izdavača, a poseban štih daje mu glavni gost bloger, Gaimanova kreativna kćer.
"Sviđa mi se što ljudi o meni ne misli kao o nekoj čudnoj, bogolikoj i udaljenoj stvari. Smatram da je komunikacija puno bolja između dvoje ljudi koji su otprilike na istoj razini. U predblogovsko doba, prije 2000., ljudi bi dolazili na potpisivanje sa stvorenom slikom o meni, misleći da sam puno viši no što jesam, da govorim u jambskom desetercu, da pišem guščjim perom ili nešto slično. Ja pisanje shvaćam kao vještinu, zanat koji se obavlja sjedeći, nizanjem jedne riječi za drugom."
U intervjuu, Gaiman otkriva detalje iz knjige koju upravo piše. Riječ je o romanu The Graveyard Book u kojem pratimo život dječaka kojeg su odgojili mrtvaci. Roman je tobože namijenjen djeci i odraslima i Gaiman priznaje da bez reputacije stečene Koralinom ova knjiga nikad ne bi prošla pod dječju: "Svaka knjiga namijenjena djeci koja se otvara sa scenom serijskog ubojice koji ide po mračnoj kući i ubija tri člana četveročlane obitelji, teško bi se prodala".
Također izjavljuje da su prve tri stranice ove knjige vrlo vjerojatno najstrašnija stvar koju je ikada napisao, ali to ne pripisuje duhovima koji se u knjizi pojavljuju. "Pokušao sam napisati knjigu u kojoj duhovi nisu strašni. U knjizi se pojavljuju neki definitivno strašni živi likovi. Mislio sam da je bolje djecu naučiti da su veće šanse da ih povrijedi živi čovjek nego mrtvac."
Ipak, priznaje da se kao klinac bojao svega i da je volio sam sebe strašiti: "U školi bih na primjer zamišljao što bi bilo da dođem doma i skužim da su se roditelji odselili, a meni ništa nisu rekli ili da dođem doma a moji su roditelji zamijenjeni ljudima koji izgledaju kao oni, ali nisu oni... Kako bih to skužio?"
Četrdesetak godina kasnije Gaiman još uvijek puno mašta, a jedina je razlika da je sada za to i dobro plaćen.
Dossier o Neilu Gaimanu pročitajte ovdje.
